Stari Peron 9 i 3/4 bio je prašnjav i zadimljen. Ulašteni stari vlak sa zlatnom oznakom "Hogwarts Express" veselo je pućkao sivi dim, te čekao točno 9:00. Nekoliko štandova prekrcanih magičnim suvenirima stajalo je uza kameni zid na peronu, a vlakovođa u lijepoj crno-crvenoj pelerini ponosno je stajao uz lokomotivu pušeći urešenu lulu.

Sve je spremno za polazak, samo se čeka upravo na vas!
Dobrodošli na Peron 9 i 3/4!

~Šlampavo vucajarući teški kovčeg za sobom pokušavala sam udariti mlađeg brata koji mi je cijelo vrijeme izluđivao Griffyja...Zbunjeno pogledavajući peron 9 i peron 10,pa mamu i tatu, pa malu Teddy,pa opet peron 9 i peron 10,onaj 9 i 3/4 nikako da iskrsne od nekud.Opet sam vidjela onog malog plavog zalizanog..ima nešto u tom pogledu...samo je nestao između perona 9 i 10.brzo sam potrčala da vidim gdje je,zabila sam se u zid...ne,ipak nisam,prosula sam se po podu i ugledala da sam prošla kroz zid...baš fora...a nisam se pozdravila sa roditeljima... :( poslat ću im po sovi pozdrav...valjda u školi ima netko tko bi mi posudio sovu... :unsure:
nesigurno noseći teški kovčeg propinjem se po stepenicama i ulazim u vlak...samo što nije krenuo...~ :G

Ron je gledao kroz prozore i nadao se da ce primjetiti ocekivanu osobu.
Ugledao ju je.Srce mu je zatreperilo,a disanje se je ubrzalo.Pitanje je bilo što ce joj reci nakon godine dana neviðenja.

Èvršæe je stegnuo ruke u uskim trapericama i cekao da izade....

Lavander je tesku prtljagu jedva spustila s vlaka. Umorno je puhnula i uspravila se mičući kosu s lica. Okrenula se oko sebe i potražila ga pogledom. Okrenula je glavu i ugledala ga tamo kako stoji. neki vrijeme su se samo gledala, a zatim je ona izvinula usnice u osmjeh sve veći i veći. U sljedečem trenutku je zaboravila na prtljagu i samo potrčala prema njemu.

~prekrasan je...njegove oči, tople i iskrene kao i posljednji put kad smo se vidjeli...~ razmisljala je dok mus e priblizavala a srce joj je lupalo sto na sat. nije znala sto da kaze ni sto da napravi.

Ron ju je gledao.Nije bilo rijeci kojima bi opisao njenu pojavu na ovom prohladnom peronu.Samo je znao da se visenije stiskao u uskim trapericama.
Nije izustio ni rijec,nego je samo spustio pogled na njene usnice,te je poljubio.

Najugodnija promjena u ovih godinu dana.Izvadio je ruke iz dzepa i u tom su trenutku postajali samo on i ona,na ovom peronu,zajednobez ikakve hladnoce.

zatvorila je oci. Sve sto je sada osjecala bile su njegove meke usne i topao zrak kojeg je osjetila na svojim usnama. Obavila je ruke njemu oko vrata i privinula mu se što je bliže mogla.
Otvorila je oči i mrvicu se odmaknula da ima se usnice nisu još skroz odvojile ali dovoljno da se pogledaju u oči.

"Bok.." izustila je, nasmješila se i opet ga počela ljubiti. Nakon jos jednog intenzivnog poljupca nakon kojeg joj je postalo sve toplije odmakla se od njega i opet ga pogledala u oci.

"Evo me...napokon sam opet tu...s tobom" namsijesila mu se i cvrsto ga zagrlila.

"Da.Pitanje je koliko dugo?",polako ce Ron.
Pitanje je ispalo glupo,ali je izrazilo bas kako se je on u tom treutku osijecao.Bojao se je da ga ne napusti ponovo.
"Volim te,znas to,ali me vise nkad nemoj tako uplasiti i ne javiti mi se,ok?",rekao je Ron,shvativsi da ne treba komplicirati,te ju poljubio još jednom.Bio je nezasitan,gladan njenog poljupca,kao da nikada takvo nesto nije okusio.

Lavander mu je uzvratila gnjevan a opet poljubac pun ljubavi i strasti.
Svo ovo vrijeme to joj je najviše falilo, i najviše joj je bilo potrebno. Suza joj je potekla i ona je polako odvojila usne od njegovih. Bili su još čvrsto zagrljeni i kao kipovi privinuti jedno uz drugog.

"Obečajem ti, niakd više...više to nebi mogla...ma nebi ni dan više mogla izdržati bez tebe kvragu! Objasnit ću ti sve, obečajem! Ali sada...sad moraš znati koliko te volim. Koliko si mi nedostajao svakog dana. Molim te da se više nikad ne odvajamo na ovako dug period...i kad sam se sjetila prošlog puta kad sam otišla pa si ti našao drugu curu...znaš akko sam sad strahovala da se to nebi ponovilo! Ili...ili možda je?" podigla je pogled i upitala ga potiho. Odjednom je sva zadrhtila.

"Ne boj e,ti si nezamjenjiva!",ustvrdi joj Ron i poljubi je.

"Ovaj,imam ovdje nešt.Nije to ništa posebno.",rekao je Ron i zavukao ruke u džep.
Izvukao je kutijicu u kojoj je stajal zlatna ogrlica u obliku srca.
"Ugravirano ti je ime Ron,tako da me ne zaboraviš više,a imam i ja jednu sa tvojim imenom!".

Lavander je zinula u čudu i pogledala u ogrlicu a zatim je digla pogled i pogledala u Rona koji se smješkao. Primila ga je za vrat i poljubila ga par puta i onda ga snažno zagrlila.

"Ti nisi normalan...pa kako...otkud ti ideja? prekrasna je...ajme savršena! nisi trebao Ron...stvarno nisi...ajme...obožavam te!" Rekla mu je i približila mu se opet i poljubila ga jos jednom prije nego mu se okrenula i dignula kosu.

"Ajde sta cekas, stavi mi ju odmah..." veselo je rekla, smjeseci se ko luda.

Ron joj je nekak uspio staviti(LOL) ........ogrlicu.I sa se je zacudio kako mu je to uspjelo.

"Gdje tije prtljaga?",vedro ce on."Idemo u dvorac!"

((hahahahah seljačino jedna haha :xd: ))
Lavander je dotakla ogrlicu i okrenula mu se i poljubila ga opet i opet i jos ga jednom poljubila u vrat a zatim ga primila za ruku i dovukla do prtljage.

"Nije jako teska!" Rekla je okrenuvsi se prema koferima.

Pustila je njegovu ruku i stavila jedan ruksak na leđa, a dva ja kofera primila jedan u jednu a drugi u drugu ruku.

"Ajd idemo...uff...da smo sto prije gore u Griff kuli!" rekla je gledajuci prema dvorcu i Griffindorkoj kuli.

Stavila mu je kofer na leða,a noge su mu klecnile.

"Dame imaju prednost,pa jaidem prvi!",krenuo je Ron prema Gryff. kuli,razmišljajuæi kako ce se pobogu stim koferom popeti uza stepenice.

nnv

Triton pogleda na sat ~9:05 WOW .. ovo je prvi put da nekasnim~ za sobom je vukao prtljagu. Nije mu se dalo vucarati se sa onim čudnim kolicima koja stalno škripuću. Između perona 9 i 10 je stajala skupina ljudi. Zapravo dva uplašena dječaka i njihovi roditelji

~svake godine ih je sve više~ ogledao se te krenio prema njihovom pravcu

Emina stize na peron mocnim autobusom sa svojim roditeljima te ih izljubi i izpozudravlja,te,zajedno sa dracom,udje u vlak...

~Sve je sada tako divno a usto i tako tuzno~pomisli masuci rukom ropditeljima...

Mandy je sa tugom u očima koračala k peronu... Tužno je pogledala svoje roditelje i tiho, skoro kroz plač rekla da se ne želi vračati u Hogwarts... Oni su se samo tužno nasmješili, što je bilo dovoljno za Mandy da zna da nema šanse da ostane u Holandiji... Polahko je uzela kofer sa stvarima te prošla između perona tipkajući poruku... ~Više mi neće trebati~, pomislia je kada je ugasila mobitel te ušla u voz....