UVOD U RADNJU

*** Nakon Dugog Vremena u nekoj Magicnoj Buducnosti ***

Prošle su mnoge godine od kada je Školu Hogwartsa napustila
Generacija 2007/2008...
Mnogi su krenuli svojim vlastitim putevima...
Neki su si našli svoje životne partnere i osnovali svoju obitelj...
Drugi su odlucili ostati u školi i predaju kao profesori ...
Neki sada rade kao Pipinicari, Vidovnjaci, Kontroleri, a neki su fency pa su postali
Clanovi na visokim mjestima u ministarstvu..

Kao recimo:
• Fleur Weasley...
  Poznata kao povucena Gryffindorka iz Hogwartsa sada radi kao voditeljica Odjela za
  Bezjacku Zaštitu ...
• Mandy Granger kao Vrhovna Direktorica Odjela za pravosudje...
  Al se znala svadjat ... Sad je još Gora... ;)
• Maja Black prije plašljiva a sada daje podršku drugima kao voditeljica odjela za
  Zaštitu Svjedoka ...
• Pametna i Lukava Lily Evans sada je poznata znanstvenica koja istražuje
  i prati korake Nicholasa Flamela...
• Marco Melandrini jedno aktivan pobunjenik Hogwartsa sada je postao Nacelnik Floo Networka
• Severus Malfoy i Aicha Marvolo Riddle sada su Ko - Predsjednici odjela Tajne ...

I tako dalje... Sada imate uvid kako su neki ucenici završili svoje godine...
No vratimo se mi nazad na temu... 3 ucenika... Nismo spomenuli...
Nakon zbivanja tokom njihovih godina u Hogsu...
Oni su se opredjelili za isti posao... Svi su uspješno postali Aurori...
Rijec je o Layli Lastrenge, Triton Pucey i Sasuke Uchiha.

I nakon škole ostali su prijatelji... Sasuke i Layla su se vijencali i ocekuju dijete (;))
A Triton ... Pa recimo da je zadovoljan svojim životom (:hahaa: ak me kužite)

Tako su svi jednom problematicni i pobunjenicni ucenici završili školu...
I uspješno djeluju u Carobnjackom svijetu.
No neke neprilike i dalje ostaju ...

Carobnjackom svijetu isto kao i bezjackom i dalje prijeti crni plašt Gospodara Tame ...
Prošlo je vec 10 g. i njegova haranja još uvijek nisu gotova...
Iako je zadobio stranu Divova, Vukodlaka i Vampira...
Carobnjaci dobivaju pomoc od drevnih Bica znanih kao Vilenjaci...

Iz dubokih Šuma Lothloriena... Smještene na rubu Zemlje... Dumbledor je uspio okupiti zadnje snage koje su spremne pružati otpor i jednom zauvijek poraziti Lorda Voldemorta...
Oce li Dumbledor uz Pomoc Bivših Ucenika Hogwartsa uspijeti vratit svijet u njegovu ravnotežu...
Da li je moguce... Pa pricekajte da saznate...

((BTW ... PM mi javite komentare da znam da li se isplati pisati temu ak vas zanima))

CHAPTER 1.

*** Novi Pocetak ***

Jednog radnog Jutarnjega Dana Sasuke i Layla prolazili su ulicoma Londona
Na putu do Ministarstva Magije...

”Jesi vidjela onaj slucaj Riddle...
Stefan Riddle ... Pobio je još jedan bracni par Taj covjek..
Još nas je u školi gnjavio...” komentirao je Sasuke dok je citao dnevni Prorok na putu do Ministarstva...

”Ma Meni je sve to Cudno... Sve te obitelji... Mora postojati neka veza...Samo da nas Minstar pusti da napravimo punu istragu...” Layla je dostojanstveno šetala ulicom... Došli su do crvene govornice...
Sasuke je ubacio kovanicu i unio broj 1,2,3... Govornica se pocela spuštati otkrivajuci predvorje Ministarstva... Sasuke i Layla ušli su u ministarstvo...

”Joj... Neznam zašto smo moral ovako L... Pa samo se naprežeš...”
”Ma daj prestani..” prekinula ga je Layla...
”Kolko ti se puta mora reci... Dobro sam... ”
Sasuke se poceo blago smijati dok ga je Layla opet zafrkavala za njegovu brigu...

”Vidim vama novi dan ništa ne znaci... Opet iste price...”
Iza zelenih vatra pojavio se Triton... I dalje njegov djecacki osmjeh na licu promjenio se samo u visini... A preko desnoga oka imao je ožiljka...
”O di si Scare-Face...” Zafrkavao ga je on..
”Sam ti zezaj... Naci cemo se mi vani..” Prjetio je s osmjehom na licu..
”Decki uvijek ostaju decki...” Puhnula je podmukla Layla...
”Ni jedan ni drugi se niste promjenili... Nimalo..”

Proguravali su se kroz gužvu i jedva upali u dizalo...
Iznad njih pisma su letjela cekajuci svoje odredište... Dizalo je malo zaudaralo...
Sve se vrtilo oko sumnjivog muškarca u sredini dizala pored kojega je Sasuke stajao...
~O bože šta je u tebi umrlo i izašlo van...~
Triton se pored njega samo smijulio... Dizalo je stalo i covjek je izašao van...

”Bolje imat ovaj ožiljak... Nego tvoj izraz lica kad si osjetio smrad od ovog hrkana..” Triton i Layla su se blago smijali A Sasuke ih je samo slušao...
Iako nije mu smetalo zadirkivanje... Imao je naviku da nekoga zadirkuje ili netko njega.

Dizalo je stalo... ”2 Razina...Odjel Magijskog Pravosudja..” Odjeknulo je dizalo...
Par papirnatih poruka izletjelo je van...
Osim Sasuke, Layle i Tritona izašao je još jedan stariji covjek, i jedna plavokosa žena s mackom u rukama... Trojac je produžio prema Odjelu gdje je bilo sjedište Aurora.

***U Odajama Aurora***

Trojac je nasmješeno ušao u prostoriju ”Jesmo vam fal...”
Triton je naglo zašutio kada je u odajama ugledao Albusa Dumbledora...
”Prof. Dumbledore...” rekli su istovremeno te se prešli zbunjeno pogledima
”Prof. Dumbledore...” Layla je veselo krenula i zagrlila Dumbledora..
Sasuke i Triton su se pogledali i nasmijali... ”Mislil smo da ste umrli...
Tako smo culi od nekih izvora... Da ste bili na rubu svijeta...

”Pa moja draga Layla... istina je...” Albus se sjeo za stol...
Od ostalih Aurora jedino su Moody, Lupin, i James Potter bili prisutni...

”Vidite moji dragi bivši ucenici... Bio sam na rubu svijeta... U potrazi za bicima...
Cija civilizacija izgleda traje od postojanja našega divnoga planeta...”
Dumbledore se nasmijao te pogledom prešao preko Sasukea i Tritona...
Decki su samo kimnuli glavom i zajedno sa Laylom sjeli se za stol...

”Gospodar Tame ... Kao što vec znate je okupio svoje vojske...
I Pitanje je trenutka kada ce napasti... Ali ja... sam uspio naci mjesto...
Utocište za carobnjake i carobnice... ali... još postoji problem...”
Razocarnano je rekao... Svi za stolom su se zbunjeno pogledali...

”Kako to misliš Albuse..” Upitao ga je James...
”Pa vidite... Ta bica... Tocnije Vilenjaci... Nemaju toliku vjeru u ljude...
Misle kako cemo ih izdati... ”To je pokvareno..” Rekao je Triton Uzrujano i lupio rukama o stol.
”Zar ne razume da ce se Voldemort na kraju i njih docepati...Kao što ste rekli..
Pitanje je...” ”...Vremena..” Nasmješeno je rekao Dumbledore...
Još jednom njegov smireni i pomalo hladni glas smirivao je situaciju...

”Imaš plan zar ne Albuse..” Upitao ga je Moody gledajuci ga sa svoja oba oka
”Ah Alastore... od tebe ništa nemogu sakriti” Potvrdno je kimnuo glavom Albus...

Spustio je pogled prema Sasukeu... ”Sasuke... Mislim da je sada vrijeme...”
”Mislite na...” Zbunjeno ga je pogledao Sasuke...A Dumbledor je samo potvrdno kimnuo... Sasuke je ustao... Izvadio je Lancic na kojemu se nalazio prsten...
Skinuoj je prsten i pritisnuo nešto nalik na smaragdnom kamenu na prstenu...
Prsten je zasjaio i obrzo prestao... Ispred Sasukea se stvorio vec svima dobro poznati Svitak...

Triton i Layla su se pogledali... Bilo je ocito da su vec svi skužili što slijedi...
Sasuke je predao svitak Dumbledoru...~Nakon toliko godina.. Teret više nije moj~
Sretno je on pomislio...
”Znaci pomocu Svitka mislite napraviti sporazum izmedju Vilenjaka i Carbnjaka..?”
Upitno ga je pogledao Triton...

”Pa u pravu ste zapravo... Iako to nije moj nacin jedino nam to preostaje...”
Rekao je on s trackom žalosti u glasu... ”Ali Albuse...” Moody je zapceo ali ga je Lupin prekinuo
”Ako je to tvoja odluka ja ju poštujem...” Rekao je on s štapicem podignutim u zraku...
Svi oko stola su ga pogledali i samo se nasmijali... Potvrdno su kimnuli glavom gledajuci Dumbledora

”Hvala vam svima... Mnogo mi znaci vaša podrška... Ali znajte naš cilje je težak..
I nema lakog nacina da se izvede ovo... ALI takodjer znajte da je ovo ona prilika koju dobijete
u životu... Napravimo plemeitu stvar i rabijemo Voldemortovu Tur..”
Nasmijao se Albus.. Kao i ostatak odreda... Znali su da ih ohrabruje kao što to uvijek cini.

Sove su uletjele u prostoriju i donjeli današnji raspored posla...
”Jooj... Pa James izgleda da idemo ja i ti u Irsku... Tamo cuvamo gdj. Petronski..” Nasmijao se od uha do uha... ”Valjda nema Halove opet...”
Potapšao je Jamsea te su krenuli prema izlazu... Na izlazu su mahnuli ekipi u uredu...

”Pa Remuse.... Mi idemo u Francusku... Izgleda da treba istražiti slucaj oko
Kosog tornja... Netko barata Magij...” nastavili su pricu izvan uredu...

”Pa Sasuke... Ja i ti smo izgleda na patroli danas... Idemo u Hogsmead... Tamo dolazi
Neki Fanatik Predsjednik... Trebamo mu pruzati zaštitu...” Alastore je krenuo prema izlasku...
”Bilo je dobro vidjeti vas prof.... rukovao se Sasuke s Dumbledorom ta napustio Ured..Dumbledor je nekovirjeme ostao u Odajama zagledan u svitak i udubljen u mislima.
Nakon višesatnog razmipljanja i šetkanja po uredu napistio je ured u zelenim plamenima kamina

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
ORANGE - Layla Lastrenge
GREEN - Triton Pucey
BLUE - Albus Dumbledor

((Tekstovi ostalih likova pisana su podebljanim slovima))

CHAPTER 2.

*** 21 ***

Par dana nakon poglavlja iznad...
Dumbledor se još uvijek nije javio... Kako je prošao susret ...
Je li se uspio nagoditi s Vilenjacima? Svi su se pitali ...
No ne ovu noc. Ova noc je bila poseba.

U Uredu Aurora sve je blještalo ... U zraku su lebdjele svijece...
Tocnije 21 svijeca... Publika je cekala pridošlicu...
Naime Sasuke i Layla su organizirali malu proslavu za Tritonov 21. rodjendan...

”Evoga sada je sve savršeno..” Rekla je Layla zadovoljno ogledavajuci sobu..
Zidovi su bili prekriveni Posterima Metlobosjkih Šišmiša iz Ballycastlea...
Layla je paradirala sobom pazeci na svaki detalj... Hormoni su joj od kad je zatrudnila
malo pošandrcali ali još uvijek je bila Layla...

Više nije bilo dugackoga pravokutnog stola...
Vec 5 Manjih Okruglih stolova rasporedjenih po sobi... Bili su prekriveni šarenim stoljnacima
Jedan Crveni, Žuti, Plavi, Zeleni i posljednji je bio Srebrni...
Svaki stol nosi je znak domova iz Hogwartsa dok je posljednji nosio sva 4 grba......
I Svaki stol je imao svijecnjak koji je odašiljvao odgovarajuce boje u cast domu koji su predstavljali...
Isto tako su bile i zavijese iza stola ažurirane... Layla se pobrinula da sve bude savršeno...

”Evo... Sad je savršeno..“. Rekla je dok je štapicem prilagodila boju zavjesa s bojama stolova...
Svaki je put uspjela naci neku stvar da preuredi...

”Joj jedva cekam da rodi... Gora je od Tonks..”
Šalio se Remus sa Alastorom dok su sjedili za crvenim stolo....
”E... Moj dragi Remuse... Kako je biti Otac...” Upitao ga je Kingsly...
Remus se nasmijao i pogledao Laylu... Potiho su pricali kako ih ne bi cula...
”Bio sam zabrinut dok je Tonks bila trudna...Glede mojih gena..”Rekao je tužno
”Ali sad kad primim Teddya u ruke... Znam da ce sve biti super...”
Kingsley se samo nasmijao shvativši Remusa... Pogledao je Laylu i vratili su se temi Svj. Prvenstva... Zeleni plameni kamina su se pojavila...
Iz njih su izašli Fleur Weasly, Maja Black, Mandy Granger i Narcissa Malfoy.

Layla je veselo zagrlila sve redom... ”Aaaa...” Uzvikala je veselo
Prišuci suze i grleci ih sve redom... ”Kolko se nismo vidjelie...”
”Kako ste? Šta Ima novoga...Uuuu ne micite se...”
Layla je brzo potrcala kada je vidila kako su se neki posteri odljepili...

Cure su se pocele smijat kad su vidjele Layline reakcije...
Maja, Mandy, Fleur i Cissy sjele su se za Srebrni stol...
Pocele su raspravljati o Layli... Pricali su o dijetetu kako bi moglo izgledat...
I Zvat se... I tko ce biti kum/kuma... Sve su bile lijepo obucene...
Imale su elegantne Haljine i Lijepe frizure... Blijestale su u sobi...
”Nego kako ste vi...” ”Upitala ih je Layla dok se sjela za stol
”Pa evo.. Živimo dosadan život nasprem tebe...” Cure su se nasmijale sve shvativši šalu od
Cissy... ”Pitanje je kako si ti... Jer znaš kada ceš roditi...”
Pitala ju je Mandy... ”Pa sad sam u 7mj. ” rekla je ono prelazeci rukom pretko trbuha... Cure su se zbunjeno pogledale... ”Pa di ti je trbuh...” Gledala ju je Fleur zbunjeno... ”Heh imam srece..” Layla se ustala pogledavši sat...
U redu pripremite se trebali bi doci svaki tren...
Rekla je s trackom uzbudjenja u glasu...

Layla je prigušila svijece štapicem i ostali su cekati...

((Istovremeno u Hogsmeadu...))

Sasuke i Triton vracali su se s Zadatka...
Stajali su ispred Šupljega Kotlica... ”Ah... Kako je ova ženska bila naporna..”
Rekao je misleci na njihovu klijenticu koju su ispratili upravo...
”Mrzim takve materijalne ljude..” Ljutito je puhnuo...

Sasuke je samo stajao pored njega i blago se smijao... Iako se upotpunosti s njim slagao.
”Nego cuj... Ja idem do ured.. Ideš i ti...”
Redoznalo ga je pitao ... ~Reci da.. reci da..~
”Ma nejdem...” Nezainteresirano je rekao.... ~Mislio sam da ce se bar on sjetit.. I Layla isto..~
Pomislio je on na svoj 21. rodjendan...Koji mu nitko nije cestitao...

”Uredu... Ali da znaš da si ostavio svoj šal od Ballycastella tamo...”
Slagao je .. Namjerno ga je uzeo sa sobom dok su bili u Šupljem... Za slucaj kao ovaj...
”No ajde dobro..” Slegnuo je on ramenima...
Obojica su se dezaparatirali kad su došli ispred Zonkovog Ducana...

______U MINISTARSTVU______

Nakon Dezaparacije... Decki su se spustili govornicom u Ministarstvo...
Bilo je vec pola 10... i vecina ljudi je otišla doma... Osim onih marljivih koji rade dokasno...
”E sad sam se sjetio...” Nasmijao se od uha do uha...
~Bilo je i vrijeme..~ ”Šta to..” Pravio se kao da nezna...
Sasuke se smirio i hladno rekao ”Ma... Moram se nac Jamesom i Remusom...
Dogovaramo se za partiju magicnog pokera... Si zainteresiran..”
Sasuke se jeda suzdržavao da vidi izraz od Tritona kad udju u ured...
Naime svi znaju osim njega... ”Ma mislim da necu..”
Glas razocaranja se pojavio na njegovom licu...

Ušli su u dizalo i spuštali se polako... U dizalu je vladao muk...
Nitko nije ni rijeci progovrio... Osim dizala.. Koji ih je podsjecivao na kat na kojem se nalaze...
”2 Razina...Odjel Magijskog Pravosudja..”
Triton i Sasuke su izašli i krenuli hodnikom prema Uredu...

Triton je stao ispred ulaza i polako otvorio vrata...
Soba je bila potpuno mracna... Ušao je unutra i zamahnuo štapicem ...
Ništa ~Koji vrag..~ ”Sasuke opet svijetla ne ra...”
Odjednom su se sve svijece upalile i soba se ispunila poznatim licnostima...

Svijece ispod stropa i svijecnjaci sa stola davali su ugodnu atmosferu sobi...
”E pa niste trebali..” ~Ah .. a ja pomislih...~
Osmjeh se pojavio na njegovu licu... Dok su mu pojedine osobe cestitale rodjendan...
Layla mu je prva dopla i zagrlila ga”Sretan Rodjendan..” Poljubila ga je u obraz... Sasuke je došao do njega i rukovao se s njim
”Nisi valjda pomislio da smo zaboravili” Prijateljski ga je zagrlio...

Zatim su ga svi obišli i cestitali mu... Iznenadio se kada je ugledao dame za srebrnim stolom...
”Da ne povjeruješ...Pa ste žive...”
Zagrlio je i poljubio svaku...”Svadjalice kako si..” Namignuo je Mandy...
Zatim mu je prišla Cissy... ”Ej... Jesam ti falila...”

”A ti si...?” Rekao je s osmjehom na licu dok ju je malo provocirao...
Pogledi su im se sreli i nije dugo trebalo da se stare iskre probude...
Triton je stavio svoju ruku na Cissyin bok... Približio ju je sebi...
U sljedecem trenutku usne su im bile priljepljene...
Svi u sobi su im pljeskali... ”I kakav ti je poklon......
Triton je izvio kut usnice u osmjeh... ”Pa malo je nezasitan”
Još jednom su se prepustili emocijama... Svijece su se prigušile...
U sobu je ušla Tonks noseci tortu...

Svi su se okrenuli i poceli pijevat znate vec koju pjesmu za Tritona... ((Sretan Rodjendan ti ...))
Tonks je položila tortu na srebrni stol te su svi zapljeskali kad su završili s pjesmom.
”Hvala vam svima... Nemrem vam rec kako mi ovo puno znaci”
Svi su zapljeskali još jednom ... Triton se nagnuo nad tortu i ugasio svijece..

”Pa ajdemo onda...” Svatko se sjeo za stol dok je Tonks narezala svima krišku Torte...
Svi su sjedili za stolom i radjeljivali sjecanja iz djetinjstva...
Nakon 3 sata sat je otkucao pola 1... ”Mogli bi mi polako..” Svi su se poceli spremat...
Svi su se pozdravili i napustili sobu...Triton i Cissy su jedini ostali u sobi....

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
ORANGE - Layla Lastrenge
GREEN - Triton Pucey

((Tekstovi ostalih likova pisana su podebljanim slovima))

CHAPTER 3.

***Stare Veze ***
Ovo Poglavlje posveceno je našem dragom forumašu Tritonu.
Stare Veze se opet stvaraju nakon što zabava završava

Triton je ispratio i posljednje goste sa zabave. Vratio se u ured koji je sada bio pust, ukrasi su bili tako neprimjereni za ovo mjesto da je izvio kut usne u osmijeh. Pogledao je prema vratima gdje je bio njegov ured koji je dijelio sa Sasukeom. Vrata su bila otvorena, provirio je unutra te pokucao na njih „Ej, to sam samo ja“ nasmije se, a kako bi pretekao Narcissin komentar naslonio se na vrata i prekrižio ruke i dalje neodvajajuci pogled s njezinih ociju. „Pa....?“ osvrne se po uredu i raširi ruke...

Narcissa odloži sliku u okviru natrag na stol te prekriži ruke
„Auror?“ Da, Triton je tek sada vidjeo osobu u koju se zaljubio....
Ogleda se po uredu te izvije kut usne u osmijeh. Laganim koracima smanjivao je distancu izmedu njih dvoje te sjeo na stol ispred Narcisse.
„Da... trebalo je nakon svih tih zbivanja napraviti reda u trupama aurora... pa su pozvali Sasukea“ nasmije se te ju pogleda
„Pa su reformacije krenule veoma burno i trebao je netko za... ravnotežu.... i eto mene tu“ slegne ramenima
„Da... uvijek si se družio sa svim tim“ Narcissa odmahne rukom te puhne

Tritonu je nestao osmijeh s lica te umorno uzdahne. Da.. ovakvi razgovori su mu bili poznati „Da jesam... od onog... pa od onog zbivanja sa Jamesom si se povukla i više nikada nije bilo to to,zar ne? Što sam trebao? Skocit s prozora ili se zakljucati u tamnicu? Jok“ Odmahne glavom?„Trebao sam nekoga.... da mi smetne misli od tebe. Bilo je previše bolno gledati te.. pa... znaš“ slegne ramenima te ju pogleda.
~možda sam pre...da definitivno sam burno reagirao kada sam ju vidjeo~?
„I onda... i onda se pojaviš tu... i eto“ nasmije se

Nastao je tajac... u daljini se cuo otkucaj sata i šuškanje papira koji su se u arhivi sami slagali.
Triton duboko udahne te side sa stola i klekne ispred nje hvatajuci njezin pogled „Narcissa, kako nerazumiješ... još uvijek te cekam“
blago se nasmije te joj makne pramen kose s lica

„Što misliš... zašto sam onog.... tvog... Jamesa smjestio u Azkaban?“ te se isceri
„Ljubomora... što drugo... a i davež je do boli“
„Znala sam da ti stojiš iza toga. Kada su javili da je smješten u Azkaban“ Narcissa odvrati pogled te krene pricati dalje. No Triton ju pretekne stavivši joj prst na usta
„Jesam ... i napravio bih to opet ...“

Triton kimne glavom te joj se približi. Sam sebi je obecao da ce biti hladan kada ju prvi put vidi... poljubac pred publikom... ubrzan puls... krv koja mu je kipjela u žilama... definitivno su bile cinjenice koje mu nisu dozvoljavale da bude hladan. Svakom sekundom joj se približavao bliže. Ta njezina put...miris... crte lice... opcinile su ga „Definitivno bi... jer mi je to omogucilo da te opet vidim“
Narcissa ga pogleda „Tritone, mislim da...“
„Što? Pa odi onda... ja ti samo kažem da te još uvijek volim... Odi onda.. jer ja nemogu.. neželim“

Triton se zaustavi te ju pogleda „Kako je ono išlo... svi su deciki isti, zar ne? A vidi me sada... sada sam još veci decko što znaci ...huh“ iskesi se ... nije se ustala... nije otišla... iako joj je Triton dao samo sekundu da to napravi... nije otišla. Blagim pokretom ruke pomilovao joj je lice te palcem prešao preko njezinih usana... još je uvijek sjedila na svom mjestu i samo ga gledala. Bio mu je to dovoljan razlog da potraži njezine usne i je... približio joj se dovoljno da svojim usnama dotakne njezine, ne nije ju poljubio... ostao je na toj distanci milujuci te medene usne, napokon je zažmirio te skupio hrabrost i poljubio je. Svijet je nestao... ostali su samo oni... ona i on... sami na svijetu gdje ništa više nije bilo važno... ?

„Znaš li ti koliko si mi nedostajala?“ Triton joj prošap?e u uho
„Stvarno se nisi promjenio nimalo“ Narcissa se nasmije te ga zagrli
„Pa sada“ Triton preokrene o?ima te ju nastavi ljubiti po vratu „Mislim da sam malo...neobuzdaniji “ povuce ju bliže sebi i ponovno ju poljubi. Otkopcavši joj jedno dugme košulje i zagrlio ju oko struka dok je drugom rukom prolazio rijekama njezine kose i dalje neodvajajuci usne s njezinog vrata .. .. .. ..? izgubili su pojam o vremenu, a sat je otkucao 4 sata..? Narcissa mu je sjedila na krilu u zagrljaju, a Triton ju je milovao po kosi

„I onda? Što smo odlucili?“
„Da moramo razmisliti o svemu“ Narcissa se nasmije
„Eto nje opet.. baš me voliš zavlaciti“ poljubi je u celo „Jasno jasno... ona Ciss... ja razmislio i cekam tebe“ pogleda na sat... „Eto super imam još dva sata do smjene... idemo na rani dorucak?“ izvije obrvu ustajauci se.... uhvate se za ruke te napuste ured

TO BE CONTINUED...

GREEN - Triton Pucey
GREEN - Narcissa Malfoy

((Ovo poglavlje je dijelo našeg dragog lege Tritona :clap:))

CHAPTER 4.


Dok su se Sasuke, Layla, Triton i ostatak clanova Aurora u Londonu veselo zabavljali
Dumbledor je bio u potrazi za vilenjacima. Skriveni duboko u šumi na 'Rubu svijeta'
Dumbledoru ponestaje vremena dok se Tišina sve više približava


***Šuma Lothlorien***


Bila je to mracna i topla proljetna noc. Nebo je bilo isprepleteno zvijezdama
koje su cinile Mlijecnu Stazu. Ispod nocnog pokrova 'Na Rubu Zemlje' nalazila se duboka Šuma poznata pod nazivom Lothlorien. Iz šume culi su se svakojaki neljudski zvukovi u uzvici boli.
Visoka drveca su se uzdizala i svojom gustom krošnjom bacala sjena na podrucje.
Mjesec je bio Punoga sjaja i ocajno je pokušavao dobaciti tracak svijetlosti u šumu.

Procuo se prasak i malo svijetlo je sjevnulo.
20-ak metara ispred šume stvorila se prilika u srebrnkasto - ljubicastoj pelerini.
Prilika je nosila srebrni šešir koji je priležao uz sivu kosu koja je sjala pod mjesecinom.
Bistre plave oci poavile su se iza polu-mjesecastih naocala.
Prilika Albusa Dumbledora koracala je prema šumi.
Ispružio je ruku kao da ispituje podrucje.

Približio se šumi ispružene ruke sve dok nije našiao na neku nevidljivu barijeru.
Prislonio je ruku na nju i poceo šaptati cudnim jezikom u vjetar.
Kad je završio s 'inkantacijom' oci su mu zavijetlile. Nevidljivi zid je puknuo kao razbijeno ogledalo
U radijusu od 5m. Dumbledor je polako koracao u šumu te izvadio štapic.

Ispružio je štapic ispred sebe ciji se vršak upalio. Nastavio je koacati oprezno kroz šumu.
Prolazio je šumu nekih 20-ak min. te se zaustavio ispod povecega stabla.
Bilo je to debelo drvo cija je krošnja bila gusta a opet visinom se nije mjesrilo s ostalim drvecem.

Njegova potraga bila je uspješna... Ruku je naslonio na deblo i opet poceo izgovarat
Cudne inkantacije... Upoctku ništa zanimljivoga se nije dogodilo...
Dumbledor je izvadio nož iz pelerine i njime malo zasjekao desni dlan ruke.
Naslonio je ruke i nastavio s inakantacijama. Naocigled je djelovalo kao da se ništa nece dogoditi.

Zatim se pojavio kratki bljesak koji je prošao kroz deblo. Drvo se zatreslo kao i zemlja oko njega.
Dumbledor je sada poceo govoriti jasnije i glasnije. Drvo se sve jace treslo te se pocelo izdizati iz zemlje. Kao da se oslanjalo na noge a potpomagalo se drvolikim rukama.
Dumbledor se udaljio od drva ali rukom i dalje ispruženom sada se je vec derao
Izgovarajuci inakantacije.

Stvorili su se prorezi od koji su nastale oci i usta...
Drvo se gorostasno uspravilo i zaderalo... Nije djelovalo presretno...
”Tko se usudjuje probuditi me iz mojega sna..”
Glasno se zaderao dok je ogledavao zbunjeno okolinu... Pogled mu se zaustavio na Albusu.
”Ljudima je zabranjeno koracati Svetom Šumom... Koji su tvoji razlozi covjece”Svoju drvenu glavu sagnuo je tako da bude u razini s Albusom...
Krošnjolika kosa protezala se iznad njega.. Cijeli taj prizor je jako cudno dijelovao

”Nema razloga da me se bojiš Ente..” Drvo se zbunjeno i sa strahom uspravilo ”Ti znaš za Moju vrstu, ali to je nemoguce... Sve veze su prekinute
sa ljudima ... Nitko nezna za naše postojanje ... Kako glasi tvoje ime putnice...”

”Ja sam Albus Dumbledor ... Ja sam carobnjak i tražim vilenjake..”
Ent se još više stresao i rekao ljutim glasom ... ”Viljenjaci nisu za radoznale oci.
Njihovo postajanje je tajno a skrovište nemoguce za nac osim ako znaš što tražiš...
A tako mi moje brad ja ti reci necu..”

Dumbledor je izivo kut usnice u osmjeh ”Ne tražim vilenjake bez razloga...
Mislim da imam vrlo korisne informacije za njih.” Ent se nasmijao s grohotom
”Šta to misliš da obican covjek može ponuditi rasi poput vilenjaka.
Vilenjaci znaju sve o prošlosti, sadašnjosti pa cak i buducnosti. Oni su rasa koja postoji od kad
I sama Gaia posotoji.(U MItologiji vjeruje se da je Gaia Zemljina Duša)
”Recimo da imam Uzrok Drevnoga Rata” Rekao je Dumby ozbiljnim tonom

Ent se prestao smijati... ”Kako je ono tvoje ime covjece”
Pitao ga je on normalnim tonom kada se opet spustio na Albusovu razinu. ”Albus Dumbledor” Rekao je on. Ent se nasmijao i ispružio prst ”Drvonoša”
Rukovali su se... ”Popni se na moje rame... Odvest cu de do ulaza..
Ali kako ceš uci to je tvoj problem nadalje.. Drvonoša mu je rekao ozblijnim tonom
Albus se blago nasmijao i popeo drvonoši na rame.

Drvonoša i Albus uputili su se dublje u šumu. Prolazeci pored visokih drveca
”Znaš pametna su oni bica... Ti Vilenjaci. Prije su bili miroljubivi.”
Rekao je tužnim glasom i spustio pogled prema zemlji.
”Živjeli su u harmoniji s ljudima... Sve dok...
Dok covjekova pohlepa nije prožderala njihovo povjerenje.
Dumbledor je nastavio njegovu pricu... ”Tako što su ukrali Gandalfvov svitak moci” Upitao ga je zbunjeno. Iako je vec znao odgovor.

Drvonoša je potvrdno kimnuo glavom. “Da... ali na svu srecu izgubljen je..
Zauvijek” Dumbledor je pogledao olakšani izraz lica na Drvonošinom licu.
”Sve što je izgubljeno. Treba biti pronadjeno”
Drvonoša ga je pogledao sa zbunjenim izrazom lica. ”Kako o misliš, Albuse”

”Svitak moci nadjen je u Obitelji Uchiha. Upravo ga imam kod sebe.”
Drvonošine crte lica su se izoštrile. Naglo je stap te sa strahom ga upitao.
”Svitak Moci je nadjen.. I Imaš ga kod..
Albus ga je umirio pokretom ruke ”Smiri se Drvonoša. Vracam ga vilenjacima.” Drvonoši kao da je pao kamen sa srca. Produljili su kroz šumu.

Došli su do velike špilje koja se nalazila pored jezerca.
”Evo.. Odavjde ideš sam Albuse...” Drvonoša je ispružio prst
Albus ga je rado primio. ”Hvala na tvojoj pomoci Drvonoša... ”
Drvonoša se okrenuo i ušao u šumu dok je Albus otišao u Špilju

TO BE CONTINUED...

BLUE - Albus Dumbledor
GREEN - Drvonoša

CHAPTER 5.

*** Misteriozna Špilja! Dumbledor u Nevolji?!? ***

Ent po imenu Drvonoša. Doveo je Dumbledora do misteriozne Špilje
koja bi ga trebala odvesti do vilenjaka. Dumbledor ulazi u Špilju.
Što dalje? Kako naci vilenjake? I zašto se nitko nije vratio?
Kakve opasnosti vrebaju u toj špilji?

Dumbledor je polako ušao u mracnu kamenu špilju.
Zrak je bio težak, a u špilji njie postojao nikakav izvor svijetlosti.
Dumbledor je izvadio svoj štapic dok je sve više koracao u špilju.
Na kraju se i posljednji tracak svijetlosti koji je dolazio z šume ugasio.
Dumbledor je trznuo štapicem.~Lumos~

Pojavio se izvor svijetlosti iz štapica no on je odmah splasnuo.
~Razumijem... Znaci i ovdje su vilenjaci zaštitili svoje tragove
Znaci ova prostorija je zašticena od magije. Sada razumijem zašto se nikada nitko nije vratio. Ovo je zamka, za sve one koji slucajno otkriju tajnu porijekla Magije.
Znaci Drvonoša...~ Dumbledor se okrenuo i požurio prema izlazu.

Svijetlo se pojavilo izvan špilje. Cak su se traci Sunca poceli vidjeti.
Ispred izlaza Dumbledor je mogao razaznati Drvonšu
”Oproti mi Albuse” Rekao je Drvonoša a zatim su iz njegovih drvenih ruku potekli bicevi. ~Ova Špilja biti ce ti grob. Kao što je i mnogima prije tebe.~rpomislio je Drvonoša dok su se bicevi kovitlali prema Dumbledoru. Dumbledor ih je uspio izbjec ali bicevi su izazvali odron koji je zatrpao izlaz.

Dumbledor je naslonio ruku na kamenje. Osjetio je Drvonošu na drugoj starni.
Izvadio je jednu podužu deblju granu... Udahnuo je malo izraka i izbacio kratke plamene vatre.
Štap se zapalio i napravio izvor svijetlosti. Dumbledor je pažljivo produžio Špiljom.
Bila je ista svakim korakom koji je napravio.

Dumbledor je zastao. Opet je iz pelerine izvadio nožic.
Napravio je još jedan rez na friškoj rani. Krv mu je opet potekla.
Ovoga puta nije ništa radio. Nastavio je usporenim i pažljivim koracima kroz Špilju.
Krv mu je kapala iz dlana po dnu špilje. ”Mogao sam si misliti”
Dumbledor se sagnuo i zgrabio šaku zemlje...

”Znaci ovaj pijesak crpi moju magiju, tocnije energiju. Ali ne crpi vatru... Zašto?” Zamislio se on nakratko. ”Naravno. Albuse krpo stara. Štapic crpi moju energiju.
A pošto Špilja crpi moju, naravno da carolije ne djeluju. A ako vatra gori.
Znaci da sve dok sam u kontaktu s podom ili zidovima... Nemogu carobirati

Alubus je skinuo svoj plašt i položio ga na pod. Zakoracio je na njega i zamahnuo štapicem. Plašt se odjednom stvrdnuo i uzletio blago u zrak. Dumbledor je lupio jednom nogom i sva zemlja se stresla s plašta... ”Evoga” Rekao je on zadovoljno dok je i dalje držao baklju u ruci. Plašt je proletio u smjeru kojim se Dumnby inace kretao. Putu kao da nije bilo kraja. ”Još jedna zamka..”

Plašt je stao lebdjeti na mjestu. Dumbledor je ispalio crvenkasti malz u zid
~Bombarda Maxima~ Kameni zid se srušio...
Plašt je poletio kroz pukotinu. Ušao je u smragdno zelenu prostoriju.

Svugdje drago kamenje je svijetlilo zelenkastim žarom...
Davalo je pristojan ugodjaj prostoriji.
Plašt se spustio... Dumbledor ga je pokupio s poda i ogrnuo se njime.
Naslonio je ruku na zid... Kamenje se pocelo pomicati...

Svo drago kamenje je odjednom poletilo u zrak. Dumbledor je par sekundi stajao nepomicno. ”Pokaži se..” Rekao je glasno i jasno.
Ispred njega... Kameni su bacali sijenu na sobu i pojavila se prikaza u obliku duha.
”Tko se usudjuje uci na sveto podrucje vilenjaka?”
Duh je stao lebdjeti iznad Dumbledora. Dok su ga smaragdno zeleni kameni okruživali.


TO BE CONTINUED...

BLUE - Albus Dumbledore
GREEN - Drvonoša
PURPLE - Duh

CHAPTER 6.


*** Dumbledorov Adut! Sporazum Nebo/Zemlja ***

Smaragdnozeleni odsjaji svijetlosti koji su proizvodili letece kamenje.
Obasjavalo je cijelu okruglasti prostoriju. Nasred prostorije stajale su dvije prilike.
Jedan od njih bio je Albus Dumbledor, a druga prilika je bila sjenolika
prikaza koja je nepomicno lebdila u zraku.

”Pitao sam te ljudsko bice? Kako se usudjueš uci na sv. mjesto!
Rekao je glasnim prohodnim glasom. Dumbledor je bio na trenutak samo stajao nepomicno na mjestu.”Dolazim kako bi sklopio sporazum izmedju ljudi i vilenjaka”
Rekao je Dumbledor svojim uobicajenim ublažavajucim glasom.

Prostorijom je odjednom zavladala tišina... Kamenje se pocelo tresti zajedno sa ostatkom prostorije... Sjenolika prikaza, moglo bi se reci duh. Napravio je gnjevan izraz na licu.
”MOLIMMM!!!” Ljutito se zaderao duh... Zidovi su se ispunili pokutinama.
A drago kamenje koje je lebdilo u zraku je takodjer napuklo.

”Mi vilenjaci nemamo više nikakvih poslova s izdajnickom i nepovjerljivom rasom kao što su ljudi. Rekao je duh s malo blažim tonom. ”Znam da su ljudi izigrali vaše povjerenje... Onoga dana kada su ukrali Svitak Moci koji je napisao Mag Gandalf Sivi Dumbledor se spustio na jedno koljeno i gurnuo ruku u pelerinu.

Iz pelerine je izvadio jedan svitak... koji je izgledao ofucano i staro.
”Tako mi Mjeseca je li... Dumbledor je mirno pogledao Duha i kimnuo potvrdno glavom. ”Da. Gandalfov Svitak Moci. Ocuvan u savršenom stanju.
Duh je djelovao zaprepašteno a istovremeno i olakšano.
”Faramire...!!!”Zaderao se duh... ”Faramire!!!”
Zaderao se još glasnije. Odjednom se smaragdni zid poceo rascjepati. Na podrucju izmedju Dumbledora i Duha. Kako se pukotina stvarala poceli su se probijati tracci svijetlosti.
Pukotina se rastvorila i bijela sova je uletila u prostoriju.

Snježno bijela sova veselo je letila i cvrkutala dok je kružila prostorijom.
Oprezno je promatrala Dumbledroa. ”Uredu je Faramire. Sigurno je...”
Sijenolika prilika je sletila na zemlju, kao što je i sova.
Zasvijetlila je žarkim bijelim sjajem te je pocela rasti... Izrasla je do normalne visine covjeka.
Pojavilo se bice koje je slicila na covjeka, samo je imao špicaste uši.

Vilenjak se okrenuo prema Duhu. ”Gileron... Zašto je ovaj covjek na životu.
Bijela Gospa je dala do znanja da svi ljudi koji nadju put do Lothloriena završe mrtvi.
Sjenolika prikaza / Gileron... podigao je ruku ”Polako Faramire. Covjek iza tebe.
Ima Gandalfov svitak Moci.... I sam znaš što to znaci.”
Rekao je ozbiljnim uvjeravajucim Glasom. Faramir se stresao na trenutak i s strahom u pogledu okrenuo se prema Dumbledoru. Uozbiljio se i prišao mu ”Kako glasi tvoje ime covjece.” Dumbledor je napravio pola koraka i naklonio se. ”Albus DUmbledor. Dolazim iz poznate Carobnjacke škole Hogwartsa.”

Vilenjak se blago nasmijao... ”Da... Iz škole koja koristi naša znanja.
I pravi se da je covjek... ””izumio”” magiju”.
Dumbledor je ostao ozbiljan. ”Ovdje sam iz razloga. Da se savez izmedju...
Carobnjaka i Vilenjaka podigne.. Kak..”
Faramir se opet nasmijao. ]”Nadaj se samo... Niža bica poput ljudi ne zaslužuju naše povjerenje. Odavno je covjek imao našu vjeru. Sve dok ju nije izigrao i izgubio.

Ponosno je pokazao prstom na sebe. ”Mi vilenjaci ucimo na svojim greškama.
A povjerenje ljudima. Je bila jedina donesena greška.”
Dumbledor je ostao stajati. Bahatost vilenjaka ga je iznenadila.
”Izvan vaših šuma. Svaki dan ljudi i ostala živa bica umiru.
Mracni mag, poznat pod imenom Voldemort... Svaki dan hara svojom vojskom tame.
I kosi sve što mu se nadje na putu. Jednoga dana doci ce do vas...

”Albuse. Djeluješ kao pametan covjek. Zar misliš da mi vilenjaci ne posjedujemo dovoljno jaku magiju, da se izborimo za svoje preživljavanje. Vilenjaci su na zemlji od kada
Gaia postoji.
Sada se Dumbledor nasmijao. ”Ocito da niste procitali Gandalfov Svitak.”
Dumby je znao da sada drži konce u rukama. Opet je u svom elementu.
”Naime. Kada je zacetnik magije. VIlenjak pod imenom Gandalf.
Poznat kao najveci mudrac svih vremena, Odlucio podijeliti svoje znanje s ostatkom svijeta,
Odlucio je to napraviti pod jednim uvjetom.

Dumbledor je rastvorio svitak i stao citati iz njega.
”Od prvoga dana. Kada jedan vilenjak nauci služiti se magijom.
Od toga dana njihova sudbina je zapecacena. Vienjacka rasa moci ce se koristit magijom sve dok
postoji ljudska rase. Kako se mi vilenjaci uzdižemo sa mjesecom. Tako se ljudi uzdižu s Suncem.
Ovaj sporazum Nebo/Zemlja napravljen je s namjerom da se ravnoteža koju je Gaia postavila ostane. Niti vilenjaci niti nljudi nece vladati Zemljom. Vec ce do kraja vremena
Ostati saveznici. Ako ne. Niti jedna rasa ne zaslužuje ovo znanje.

Gandalf je zatvorio svitak. ”Ako se ravnoteža u svijetu poremeti.
I Vienjaci odbiju pomirenje. Vaša rasa ce ostati nezašticena.
Faramir i Gileron su se pogledali. ”Uredu onda. Ali mi ne donosimo odluku.
Bijela Gospa o tome odlucuje. Faramir se okrenuo prema izlasu.
Drago kamenje se pocelo vracat na svoja mjesta.
”Slijedi ga Dumbledore.” Obratio mu se Gileron koji je polako nestajao.
Dumbledor je kimnuo i pošao za Faramirom kroz svijetleci prolaz.

TO BE CONTINUED...

BLUE - Albus Dumbledore
PINK - Duh / Gileron
PURPLE - Faramir

CHAPTER 7.

*** Proročanstvo ***

Bilo je to još jedno proljetno jutro... Sunce je bacalo svoje zrake na livadu i jezerce... Kameni krug koji se nalazio na sredini livadnih polja bacao je sjenu na zemlju. Mali gradić u pozadini izgledao je kao da se pokušava uzdići kako bi i on ugledao jutarnji izlasak. Dvije zakukuljene prilike su se pojavile 200-ak metara dalje od kamenog kruga.

"Jesi siguran da ćemo tu nešto naći. Mislim Dumbledorove upute su bile poprilično jasne." Prilika je skinula svoju kukuljicu
i otkrila Tritonovo lice "Ne činite ništa dok vam se ne javim" Rekao je je Triton šaljivim glasom "Moš mislit".
Sasuke je samo slušao i smijao se na Tritonove komentare dok su se približavali kamenom krugu.
"Tehnički mi samo istražujemo u slučaju da se javi. Nećemo ništa poduzimat. Čak nismo zeznuli onog lika s lažnim Nimbusima.
Nimbus 3000 tko će povjerovat" nasmijao se on skupa s Tritonom.
Triton se uozbiljio i okrenuo glavu te provjerio da li ih netko prati "A zašto smo tu uopće?" Okrenuo se prema Sasukeu

"Sjećam se dok sam proučavao Svitak u školskim danima.
Da sam pročitao čudni članak u njemu:
Kada je žrtva donesena hrabrim i odlučnim činom, čista duša napustit će svijet. Uči će kroz Babilonska vrata i dobiti moć da vrati ravnotežu koja je poremećena. Novi život biti će rođen. I suđenih 5 će vladati."

Sasuke je stao citirati te uhvatio Tritonov pogled
"Kaj god da to značilo..." Rekao je iako je u sebi ponavljao stihove. Prišli su Kamenom Krugu poznatom pod nazivom Stonehenge.

"Ej Sasuke dođi ovdje..." Rekao je Triton dok je pobrisao prašinu s jednoga stupa. "Vidi što sam našao" Sasuke se okrenuo i priaš Tritonu. Skinuo je kukuljicu te su se obojica zagledali u znak.

"Možda ih još ima... Idemo pogledat..." Triton jje otišao do drugih stupova u potragu za Simbolima. Sasuke se okrenuo prema njemu... ~Uzmi moć koja ti pripada~ "Molim!" Rekao je zbunjeno...
"Ej Sasuke našao sam još dva..."
Rekao je Triton dok je gledao u dva stupa...

Sasuke se okrenuo zbunjeno na Tritonov poziv... "Evo me." Rekao je čudnim glasom još jednom se osvrčući prema simbolu. Sasuke je prošao pored stupa te ugledao jedan a zatim i drugi znak kojega je Triton našao. "Šta mislim, koje je njihovo značenje." Sasuke je okrenuo glavom "Neznam...
Ali saznat ćemo" Rekao je te se okrenuo... "Ha?... Šta je ono..." Prišao je još jednom stupu i pobrisao prašinu s njega. "Triton našao sam još jednoga." Triton je prišao i promotrio znak

~Uzmo moć koja ti pripada~ Odaknuo je tajanstveni glas...
"Molim..." Okrenuo se Triton zbunjeno...
Sasuke je i dalje promatrao znak... Izgleda da ga je samo Triton čuo

Potražimo ih još" Rekao je te su pretražili svaki stup. No nisu više ništa našli... "Izgleda da je to to." Sjeo se Triton umorno na pod. Već su tu 3h.
Šta radiš to... Upitao ga je dok je Sasuke sjedio na podu i čavrljao nešto po papiru... "Crtam Simbole... Tko zna možda nešto uspijemo saznati o njima.
Ali zasada idemo nazad u grad... Dođemo opet kasnije ovdje..." Triton je zadovoljno kimnuo...

Obojica su se ustali s poda... Napustili su kamenikrug i dezaparatirali se

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey

CHAPTER 8.

*** Voda ***

Noć se spustila na nizinskom proplanku... Tamo gdje je prije par sati stajalo sunce mjesto je zauzeo mjesec. Zvjezde su sjale na svojem tamnom pokrivaču. Pojavili su se kratki bljeskovi zelene svijetlosti.
Na livadi su se opet stvorile 2 prilike.

"Nismo ništa korisnoga saznali... Svo ovo vrijeme smo izgubili bezveze... Rekao je Triton razočarano dok je skinuo kukuljicu.
"A čuj da nismo probali nebi saznali" Sasuke je isto napravio te su obojica ušli opet u kameni krug.
Opet su obišli stupove na kojima su bili simboli.
"Jedino što smo saznali jest da ovi simboli predstavljaju elemente. Vatru, Vodu, Vjetar i Zemlju. ALi osim toga ništa.
Sasuke se udaljio od stupova i promatrao ih iz sredine.

"A portijetlo nisi uspio saznati. Mislim tko je sagradio ovaj Stonehenge ili kak se zove" Upitao ga je Triton dok je rukom prešao preko znaka koji je trebao predstvljati vatreni element.
"Ne." Odgovorio je kratko i jasno Sasuke.

Triton mu je prišao i obojica su stajali u sredini promatrajući situaciju.
"E pa mogu ti reći da mi se neda provjeravati svaku lokaciju koja se tebi učini zanimljivom ili čudnom." prekrižio je ruke u naslonio se na jedan stup. "Gle spominjao se Stonehenge među podatcima u Svitku... Mislio sam možda nađemo nešto korisnoga" Zagrizao je donju usnicu od nervoze

"Svaki put kad tebe ja sljedim upadnem u nevolju.
Ili jednostavnbo izgubim vrijeme." Sasuke ga je ošinuo pogledom..."Zbog mene. Pa nisam ja magnet za nevolje.
Pogledaj sebe malo bolje..." Situacija bi se nastavila no niti jedan niti drugi se nije mogao pomaknuti.

"Koji vrag...je pak sad.." Triton se pokušao koprcat koliko je mogao ali nije mu uspjevalo. "Valjda sam i za ovo ja kriv" Rekao je on ljutito. Triton ga je prešao pogledom. "Pa nisam valjda ja... To je bila tvoja glupa ideja." Iskre su gotovo pucale u zraku. Obojica su zatim skrenuli poglede. Iza stupova pojavilo se otprilike 6 smrtonoša.

"Koga to ja vidim..." rekao je brkati visoki muškarac...
Imao je poprilično duboki glas a mladog je bio igleda.
"Ako to nisu Uchiha i Pucey... Nasmijao se muškarac pored njega. "Zar se mama i tata svađaju oko večere... Rekao je 3. smrtonoša djetinjastim glasom... Svi su se grohotom nasmijali.

"Samo vas 6. Šta Voldyu ponestaje sluga.." Izvio je kut usnice u osmjeh. Par čarolija je poletilo zrakom sve ciljane u Sasukea...a zatim u Tritona... Obojica su ostala bez zraka.
Pali su na pod hvatajući se za prsa. "Znači d..."
Nije ni uspio završiti rečenicu je je već odletio i zabio se u stup.
Stup se malo zatresao. "A što vi tu radite uopće. Zar ste nas sljedili..." "... Ili nas je Gospodar poslao ovdje spec. zadatkom. Tko zna?" Nasmijao se jedan od smrtonoša.

Pretražite područje mora biti ovdje negdje. Sasuke i Triton su se zbunjeno pogledali. ~Zar smo nešto propustili dok smo pretraživali~ Pomislio je Sasuke dok se osovio na Noge...
Smrtonoša je zamahnuo štapicem i uzeo mu štapić...isto tako i Tritonov.
~Zar je Sasuke bio u pravu.~ Tritona je smrtonoša otpratio do Sasuke gdje su stajali jedan pored drugoga.

~A vrijedi probat...~ "Vampir...!!!! zaderao se Triton s strahom u glasu... Sasuke je iskoristio priliku i bacio se na smrtonošu ispred njih. Držali su obojica isti štapič dok je Triton uzeo scoj s poda. Ispalio je par mlazova na druge smrtonoše kako bi udaljio od Sasukea. Sasuke je udario šakom smrtonošu i uzzeo nazad svoj štapić.
"Ajmo odavdje.." Sasuke je kimnuo glavom.
Zamahnuli su štapićem no ništa se nije dogodilo..."koji k..." Zbunjeno su se pogledali... Bacili su se na pod kako bi ibjegli nadolazeće napade smrtonoša.

"Expulso.." Triton je ispružio štapić. Mala zlatna bljeskalica je pojurila. Explodirala je iza smrtonoša koji je uspješno izbjegao Tritonov napad. "Confringo" Sasuke je ispalio crnei mlaz mo također je fulao... Bacili su se iza stupa...
Koji je trpio napade..."Nemremo ovako. Nismo u dobroj poziciji...5 na 2..." Sagnuli su se kada se kamen zatresao,
"Nemamo izbora..." Sasuke je ispružio šaku...
Triton je lupio o nju. Obojica su istovremeno išli... Ispaljivali s mlazove zlatnih, crvenih do ljubičastih mlazova... Uspjeli su 2 smrtonoša oborit...
No zadnja 3 su bili problem... ~Avada kedavra~ Triton je ispalio mlaz zelen svijetlosti i pogodio jednoga smrtonošu ravno u prsa.

Ovaj se samo srušio na zemlju. Bleky...!!! Zaderao se muškarac do njega i ispalio mlaz zelene svijetlosti na Tritona... Sasuke je gurnuo Tritona i našao se na pravcu mlaza... Mlaz ga je pogodio i odbacio na stup s vodenim znakom. "Neeeeeeeeeeee!... Avada Kedavra." Pogodio je čovjeka koji je ubio Sasukea.

Ostao je okružen... Iako su 2 umrla 4 su ga okružila (3 su bili onesvješteni) Žuti mlaz je pogodio Tritona i izbio mu štapić.
"A sada... Moli za milost." Triton se stao ispred Sasukea.
" Nikada... Ubijete mi prijatelja ... Kako se usuđujete.
Kakooo!!!!!!!!!!!!!" Zaderao se glasno... Stup pored njega se raspuknuo. Tritona je pogodila još jedna čarolija i odbacila ga na stup.
Tek je sada primijetio. Sasukeovo tijelo je beživotno ležalo pored njega.

Vrijeme je da ovo dokrajčimo... Avada Kedavra.. Mlaz zelene svijetlosti jepletio prema njemu. Čarolija se rascjepala kada je došla ispred Tritona. Nebo je zagrmilo... I Munje su počele sijevati.
Jedan grom se spustio u udario na mjesto gdje je ležalo Sasukeovo tijelo. Iz svijetlosti izašao je 16.g. Sasuke. "Sasuke...Ali...ti si... Kako?" Sasuke je stao na mjestu "Neznam...
Ali znam da će oni platiti žarko." Rekao je mirnim glasom.
Oblaci su se spustili i kiša je počala pljuštati

Sasuke je ispružio mirno ruke. Smrtonoše su zaćuđeno stajali i gledali u njega. "Pa poslat ću te u grob zasigurno" Smrtonoša je ispalio žarko žuti mlaz svijetlosti na Sasukea. Sasuke je izbjegao napad.
Napravio je čudan pokret rukom. u istom tom pokretu obavila ga je voda oko tijela. Kliznula mu je niz ruke i nakon naglog trzaja poletila prema smrtonoši. Mlaz vode je pogodio i smrtonošu iza njega. Sasuke je napravio još jedan pokret. Voda kao da ga je slušala. Odgavarajući na njegove pokrete vode se formirala u sferu...U toj sferi platali su smrtonoše. Sasuke je stisnuo šaku a voda se u tom trenu zaledila.
Preostala 2 smrtonoša pokušala su pobjeć.

Sasuke je lupio nogom u pod. Voda se uzdigla ispod nogu.
Napravio je kružni pokret rukom formirajući pravilnu kružnicu.
Udario je ravno po sredini. Voda se rasprskala u obliku malih vodenih iglica pokrivajući veliki radijus. Vodene iglice uskoro su postale ledene.
Jednoga smrtonošu su izbole po cijelo tijelu, a zatim ga smrznule u potpunosti. Drugi smrtonoša ih je uspješno odbio.

Sasuke je usmjerio ruke prema podu. "Voda"
Šapnuo je u zrak. Vode se počela nagomilavati. Zamahnuo je rukom radeći kružne pokrete. Voda ga je obavila a zatim sljedeći njegove pokrete okomila se na smrtonošu. Vodeni bič je uhvatio bjegunca za nogu i povlačio ga nazad. Smrtonoša je pao na Zemlju.
Sasuke je napravio novi pokret rukom. Bič se razdvojio u val koji je u potpunosti prekrio smrtonošino tijelo, a yatim se u trenu zamrzlo.

Sasuke je dahnuo. Oči koje su mu dosada blještile žarko plavom bojom vratile su se u normalu. Okrenuo se prema Tritonu i naslonio se na njega.

"Dobro očeš ti nešto reći. Vratiš se iz mrtvih. Postaneš čudniji nego ikada. Dobiješ tu čudnu moć. Šta se dogodilo.
I tvoje tijelo se smanji...
Triton je nervozno postavljao pitanja. Neznam...
Kada sam umro našao sam se.... opisao mu je onaj događaj kad je vidio priliku dok su napuštali kameni krug. "I kad sam se vratio jednostavno sam znao šta mi je činiti... Triton. Ja upravljam Vodom. Sve što ima veze s njom ja mogu kontrolirat." Triton ga je gledao s otvorenim ustima, a zatim se onesvjetio. Preveliki umor i iznenađenja je uzelo svoj dio. Sasuke se nasmijao a zatim je osjetio kako mu nešto klizi niz vrat.

Bio je to plavi kristalić obješen oko Sasukeovog vrata. Nosio je znak u obliku vala.
(IMa oblik kristala i u njemu ovaj znak)

~Šta to znači. Je li to izvor moje moći?~
Sasuke je primio Tritona i dezaparatirali su se.

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey
GOLD - ???

(Imena ostalih likova pisana su podebljanim slovima)

CHAPTER 9.

*** Nove Moći, Nova Odgovornost ***

Sasuke i Triton pojavili su se ispred kuće. (Sasukeove)
Sasuke je idalje nosio onesvještenog Tritona na leđima.
Otvorio je vrata i unio ga kroz hodnik u d. boravak gdje ga je položio na krevet. Laganim pokretom zgloba izvadio je vodu iz vaze i polio s njom Tritona. Triton se stresao i probudio.

"Sasuke si to ti.." Pitao ga je dok je rukom pobrisao oči. Zatim ga je pogledao i stresao se " AAAAAA... Ti si mlađi... i možeš ono s vodom... i ono nije bio san već stvarnost.." Rukom se počeškao po glavi...
Čulo se tapkanje po stepenicama. "Triton... Layla će pošizit kada me vidi ovakvoga moramo odavdje..."

Taman su se ustali s kauča kada ih je Layla iznenadila...
"A kamo vi idete... Nema vas 2 dana. I onda samo želite odmarširati kao da se ništa nije dogodilo. Sasuke kako češ dijete odgajati ako budeš bio tako neodgovoran. Mislim stvarno
si..ne.." Layla ga je primila u tom trenu za rame i uzubđeno uzdahnula kada ga je ugledala u njegovom tijelu ali kao 16-godišnjak.

Okrenula je očima i onesvjestila se. Sasuke ju je u pravo vrijeme uspio uhvatit. Prebacio ju je na kauč na kojemu je maloprije ležao Triton.
"Layla...Layla" tapkao ju je blago po licu dlanom "Ajde probudi se..ve..." "Sasuke si to ti..." Otvorila je oči i opet se uplašila...
Triton se počeo smijat kao i Sasuke..."Smiri se nema razloga za uzbuđenje... To sam ja..." Uspio ju je smiriti
"Daj da ti objasnim.." Layla se prebacila u sjedeći položaj i stala slušati Sasukeovu priču.

...

Sasuke je završio priču. Layla je zbunjeno gledala prema Tritonu a zatim prema Sasukeu. "Dobro zar me u ludunicu pokušavat strpat. Koji si napitak popio?" Pitala ga je očajno tražeči odgovor na njeno pitanje. "Zar ti misliš da ću ja u to povjerovat. Da možeš vodom upravljat.?!?
Sasuke je pogledao Tritona i primio ju za ruku...Layla je zbunjeno gledala dok su napuštali kuću i izašli u dvorište.

Iz dvoršta su se mogle vidjeti dvije planine... Šumovite planine u čijem podnožju se nalazila njihova kuća. Odvojena od betjaka i čarobnjaka.
Prišli su malom jezercu. Sasuke je ispružio ruku. Voda se malo zatresla kada su iz nje počeli izlaziti mjehurići u obliku srca...
Veselo su se okretali u zraku. Layla je samo zbunjeno i pomalo zaprepašteno gledala u prizor. "Tako mi šuplje glave.
Govorio je istinu." Mjehurići su pukli u zraku kada je Sasuke maknuo ruku. "Layla. Sljedeća stvar. Molit ću te da se preseliš negdje drugdje. nakon ovoga događaja možda više nisi sigurna.

Okrenuo je pogled na jezero a zatim se okrenuo prema Layli i primo ju čvrsto za obije ruke. "Od kod moji živjet... Tamo bi trebalo biti sigurno. Nesmiješ nikom spominjati što se dogodilo. Layyla je samo kinula glavom i zagrlila ga. "A što češ ti napravit? Upitala ga je. "Pronaći ćemo Dumbledora. Rat je počeo. Voldemort je otkrio što traži. Dumbledor uvijek ima odgovore." Layla je zaplakala i zabila lice u Sasukeovi pelerinu. Sasuke je prešap rukom korz njenu mekanu kosu.

"Sve će biti uredu. Idi sada. Opasno je da ostaneš s nama. Voldemort nas možda traži." Layla je kimnula. Zagrlila je Tritona a zatim se dezaparatirala."Jesi zbilja mislio ovo kaj si rekao? Sasuke je kimnuo glavom. "Ovako je najbolje. Biti će sigurna kod mojih. Naše putovanje odsada počinje na opasno. Dumbledor se nije javio. A rat je odavno počeo.
Voldemort je okupio Trolove, Orkove i gobline. A Dumbledor?
Neznamo ni da li je na životu. Svi su na tajnoj lokaciji. ALi mi idemo po Dumbldora. Izvadio je štapić.

"Šuma Lothlorien" Pitao ga je Triton vadeći štapić. Sasuke je kimnuo glavom i dezaparatirali su se.

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
ORANGE - Layla Lastrenge
GREEN - Triton Pucey

((Ovo poglavlje je dosadnije ali moralo je biti postano :D))

CHAPTER 10.

*** Legenda o Darkaiu ***

Sasuke i Triton aparatirali su se ispred Šume Lothlorien. "Si siguran da smo na dobrom mjestu." Obratio se Triton Sasuke ne odvajajući pogled od Šume. "Pa ako Dumbledor nije lagao onda da.." Napravili su par koraka prema šumi...
"Čekaj malo...Nešto je čudno..." Stali su obojica...
"Pazi.." Sasuke je skočio i bacio se na Sasukea.
Obojica su pali na pod, a na mjestu gdje je Sasuke stajao sec. kasnije je bila proletila strijela.

Triton je izvadio štapić."Humanum Revilio"...
No ništa se nije dogodilo. Par strijela je poletilo prema dvojcu.
"Protego" Zaderali su se u isti glas. Strijele su se odbile od nevidljivog štita. Iz Šume u tome trenutku pojavilo se 10 prilika zakukuljenih preko glave. U rukama su neki nosili mačeve a drugi strijele.
"koji su vaši poslovi i ovdje čarobnjaci" Vjetar je zapuhao i skinuo
Triton je istupio par koraka. Spremio je štapić kao i Sasuke.

"Tražimo Albusa Dumbled..." Prekinulo ga je kad je jedna prilika ispalila strijelu na njega. Sasuke je spremno napravio pokret rukom. Lokva u koju ispred koje je Triton stajao se podigla u obliku vodenog zida, a zatim odmah zamrznula.
Kada je zaustavila strijelu odmrznula se i vratila kod Sasukea okružujući ga. Sasuke je zastao i primio se odjednom za prsa. Voda je bezvoljno pala na pod a Sasuke je koljenima pao u nju. Teško je disao.
Nagnuo se nad lokvu.
Pao je na pod u lokvu "Sasuke..."
Triton je krenuo prema njemu ali ga je zaustavila prilika. Uzde je bacilo oko njega i čvrsto ga je njime držao.

Kristalić oko Sasukeovog vrata je visio iznad lokvice.
Prilike su se pogledale pojedinačno. Jedna je osoba primila Tritona i naslonila mu oštricu na vrat. Dok je drugi prišao i podigao Sasukea.
"Od kud ti taj kristal..." No Sasuke nije bio u stanju govoriti.
Svaki dah mu je postajao sve teži. "Donesi ga meni." Kroz zark se čuo blagi ženski glas.

"Ali gospodarice, zar još dva u našu svetu zemlju..."
Vjetar je oštro zapuhao i skinuo kapuljuču otkrivši lice vilenjaka.
Nebo je zagrmilo kao da se nevrijeme sprema.
"Uredu Gospodarice. kako kaže vaša volja."
Vilenjak je zapuha u nekakvu zviždaljku. No nije se nikakav zvuk čuo.
Nakon manje od minutu iznad šume su se pojavile 4 velike plavkasto smragdne ptice. Dugih kljunova i sa sedlom jahale su ispod sada oblačnoga neba.

Sletile su tik do njih. Vilenjaci su popeli zavezanog Tritona i stvila ga sa još dva vilenjaka. Sasukea su položila na pticu sa jednim vilenjakom koji ga je držao da ne padne. Ptice su uzletile. ~Čiji je to bio glas. Ima li Dumby neke veze s ovim. I Šta je pak ovome opet. LAO Sasuke.~ Triton je zagrizao donju usnicu dok su letili prohladnim nebom. Nakon 10-ak minuta letenja Ptice su proletile kroz planinski lanac.

Iza planina našla su se visoka drveća i mala jezerca. Mogla se razanat da su dolje neka bića...Točnije vilenjaci. Ptice su se spustile.
Dočekalo ih je par vilenjaka koji su bili svečano odjeveni.
Ostatak naroda se udaljio i promatrao iz daljine. Vilenjaci su sjahali s ptica. Zatim su ovi u svečanim odorama ispružili ruke. Sasuke i Triton su polebdili u zrak i tako su ih prenjeli do največega drva u dolini.
Ulaz u Stablo bio je veliki prolaz. Ukoračali su unutra i uspeli se zavojitim stepenicama. Bilo ih je mnogo. No nakraju došli su ispred neke dvorane.

Dvorana je bila jako elegantna. Na svakoj strani su bili prozori i pozlačeni stolovi. Skroz nakraju dvorane Nalazila se velika drvena stolica prekrivena lišćem i bršljnima. Na njoj je sjedila ženska prilika...
Duge plave kose. Sasuke i Triton bili su nošeni magijom.
Sasuke je jedva bio pirsvijesti...~Je li to..~ Pomisli je on dok je jedva držao oči otvorene i gledajuči u žensku priliku. ~Koja gnjavaža. Zašto nas jednostavno nisu dokrajčili.~ Mislio je on dok je sjedio u nekakvom meditacijskom položaju.

Vilenjaci su ih pustili. Tritona su odvezali, a on je odmah prišao Sasukeu koji je na pola sviojestan klečao na koljenama. Triton je podiago pogled prema Dugokosoj plavoj vilenjakinji, mladoga izgleda.~Ideš mama~ Pomilio je a vilenjakinja mu se nasmijala. Tritonu se pojavio glas u glavi... Bio je to isti onaj koji je čuo ispred Šume maloprije. ~Nemoj da te izgled prevari.~ Prišla je Sasukeu i prstom razdvojila pelerinu na prsima. Maknula je gornji dio pelerine i ruke položila na njegova prsa.

"Trebam vodu." Rekla je blagim utješnim glasom. Triton je pored nje skretao pogled i gledao onesvještenog Sasukea pa zatim prekrasnu ženu. Jedna vilenjakinja je potrčala...
Nakon par minuta vratila se noseći zlatni bokal s vodom. Vilenjakinja je napravila blagi pokret rukom i voda se uzdigla... Napravila je tanki sloj od vode koji je djelovao kao krpa... S tom vodom je počela mazati Sasukeova prsa. Disanje mu se odjednom popravilo. Vienjakinja je napravila blagi osmjeh. Voda se počela upijat i nakraju se upila u popunosti. Sasuke je otvorio oči i ugledao drveni strop...
Osovio se na ruke u sjedeči položaj."Gdje sam?"
Pitao je on zbunjeno ogledavajuči prosor.

Ustao se na noge i podigao pogled prema vilenjakini.
"U Lothlorienu. Velikom vilenjaskom Gradu. Ja sam Serenity. Vladarica ove zemlje" Napravila je njaljepši osmjeh na svijetu. Sasuke je zbunjeno pogledao Serenity.
Sasuke je primio plavi kristal koji mu je visio oko vrata. "Šta mi se dogodilo. Najdenom sam se osjetio tako ..."...Slabo" Sasuke je potvrdno kimnuo glavom.

"Kristal te je testirao... S obzirom da si priutan ovdje s nama očito je da si prošao njegov test, i dobio veliku moć. ~Ipak kontrola nad vodenim elemetom i ledom je velika stvar~ Poslala mu jeo na mislima. ~kako znaš sve to~ Upitao ju je on zbunjeno dok su izmjenjivali poglede.

~Ipak sam ja bila ta koja te je izabrala za ratnika Vode.~ Na licu joj se pojavio osmjeh dok je Sasuke napravio izraz iznenađenja. ~To ste bili vi!...Ali zaš...~
~Sjeti se proročanstva~ Prekinula ga je ona.

~ Kada je žrtva donesena hrabrim i odlučnim činom, čista duša napustit će svijet. Uči će kroz Babilonska vrata i dobiti moć da vrati ravnotežu koja je poremećena. Novi život biti će rođen.
Tvoj hrabri čin i žrtva koju si donio da spasiš svojega prijatelja aktivirala je Krisatl koji sada visi na tvom vratu. Ja sam ti samo pomogla naći pravi put. Odavdje je sve na tvojim prsima. Biti češ učen kako upravljati svojim elementom a da pritom ne stradaš~ Poslala mu je upitan pogled.

"Uredu šta se ovdje događa!" Rekao je Triton ljutitim glasom. Prstom je pokazao na 16. godišnjeg Sasukea."On inače ima 20 g. a sada je u svom tijelu kao teenager i da ne zaboravimo onaj čiribu čiriba koji može.
Uzbuđeno je rekao iako je zapravo bio zabrinut. Sve ga je to u zadnje vrijeme zbunjivalo.

Serenity je primila vrč s vodom i odložila ga na stol. Prišla je stolcu i zagledala se u zeleno lišće i bičeve koji se regairali na njenu blizinu "Jeste li ikada čuli Legendu o Darkaiu." Upitala ih je ona blagim glasom dok je polako milovala lišće.
Poslala im je upitan pogld. "Ne." Rekao je on dok je uhvatio Sasukeov zbunjen pogled. Sasuke je u tom trenutku uzeo pelerinu s podu i prebacio ju na sebe.

"Jednom davno..." Započela je Seneity laganim koracima prema njima. U ruci je držala vrč s vodom.
"...Živio je jedan moćan vilenjak pod imenom Darkailus.
Imao je velike ciljeve i moć da te ciljeve ostvari. Naime on je bio prvi vilenjak koji je kročio ovom zemljom i imao je jedinstvenu moć.
Kao Avatar imao je kontrolu nad sva 4 elementa.
Voda, Vatra. Vjetar i Zemlja. To su 4 elementa koja su osnovna za svkai život na zemlji. Bez vode polja bi bila suha i bića bi umirala od žeđi. Bez Vatre zemlja bi bila hladna, i ništa nebi pružalo izvor topline.
Bez zemlje ne bi bilo staništa ili polja... Vjetar ne bi raznosio pelud po svijet i oprašivao cvijetove...Ne bi bilo kisika a ni onih prekrasnih proljetnih i ljetnih povjetaraca. Galadriel je zaklopila oči dok je zamišljala doživljaj.

"Bio je to posao Avatara da održi mir i harmoniju u svijetu. No ljudska rasa je opet napravila krivi korak. U svojoj slijepoj želji za moći u bezbrojnim pokušajima su pokušali uzeti Avatarove moći. No nisu imali šanse. Imajuči pristup svim Elementima Avatar je bio i više nego dostojan protivnik. Zatim je došlo vrijeme da Avatar napusti svijet. Pošto je vladao svim elementima imao je i pristup 5 elementu.
Jednom kada je ovladao elementima posao je besmrtan, tj mogao se reinkarnirati u drugo tijelo, prenoseći znanje na sljedečeg avatara.
Generacije su prošle... Darkai je postajao sve privrženiji ljudima kako su zaboravljali na Avatara. Darkai je jednoga dana naišao na sebe u mladim godinama kada je naišao na 4 osobe koje su promjenile tok na zemlji. Serenity je stala pričat kada je opet ugledala svoje goste. "Oprostite Vas dosađujem, Mora da ste umorni."

Triton je odmahnuo glavom..."Mora da se šalite... Ovo je zanimljivo. Sasuke se nasmijao. Nije lako zainteresirati Tritona za nešto. Misao mu je prošla kroz glavu."Možete nastaviti?" Serenity se iznenadila, nasmijala se i nastavila.
"... Pa upoznao je upravo osnivače vaših škola.
Bilo je čudno što je vilenjak poovjerio svoja učenja čovjeku, ali nitko mu se nije usudio zamjeriti.

Darkai je Prenio svoja učenja na njegove prve učenike.
Salzar Slytherin je bio majstor Vatre, Rowena Rawenclaw je bila majstorica Vjetra, Helga Hufflepuff majstorica zemlje i Godric Gryffindor majstor Vode. Svi su bili vrlo dobri učenici. Zatim su saznali za Svitak Moći...." Rekla je tužno..."Učenjaci su odmah poželjeli podijeliti magiju s ostatkom svijeta... Što su i napravili. Nemojte me krivo shvatiti drago mi je...Ali zbog toga čina puno je vilenjaka propatilo. Uglavnom Učenici su ostarili i bili su na samrti.
Kao posljednji dar svijetu iskoristili su svoju poreostalu magiju
I napravili Darkaieve Kristale.

Sasuke i Triton su pogledali kristal koji je viso na njegovom (Sasukeovom) vratu. "Znači ovo je baština Godrica Gryffindora... ? Zbunjeno je pitao Sasuke...
~Znao sam ja da je on čudan~ Nasmijao se Triton ~Taj je trebao za Gryffindore.~

"Ti kristali su dar ljudskom svijetu. Da kao i njihovi prethodnici nađu spokoj i pomognu u uspostavljanju mira i ravnoteže.
Svaki kristal odgovoara određenoj osobi i namjenjen je posebnoj osobi. Znači nemože svatko postati Majstor... To je sve u vama. U vašoj duši koja je očito izabrana. Pogledala je Sasukea...

"No Darkaiu je smetala njihova odluka. Nakon njihove smrti nikada nije uspio naći kristale. Kaže se da je izludio i da je prokleo one koji će koristiti njihovu moć. Govori se o prokletsvu na ljudsku rasu. Tako što će im se osvetiti kroz veliko zlo.
Jednom kada kristal izabere svojega majstora odluka je konaččno. Majsotr će dobiti 2 velika poklona. Jedna je kontrola nad elementom koji mu je suđen, a druga je povećani životni vijek."

Pogledala je Sasukea i primila ga za ruku. ~Njena koža je tako mekana...~"Zbog toga si u svom sadašnjem tijelu. Tvoj život će sada teči sporije...
I biti će puno duži od onoga u običnom čovjeku."

Serenity se vratila i sjela u drvenu stolicu.

"A sada mislim da bi ste se mogli odmoriti.
Sutra ćete dobiti malo iznenađenje...A dotada dobro se naspavajte...Moja vjerna sluškinja će vam pokažati odaje."
Istupila je vilenjakinja koja se poklonila i povela ih.
Trion i Sasuke su krenuli za njom...
"Oprostite je li Albus Dumbledor ovdje...?
Sjetio se Triton i upitao ju prije izlaska."U svojim je odajama. Moći ćete ga sutra vidjeti."
Nasmijala se te ih pozdravila pogledom.

Dvojac je napustio prostoriju i otišao u svoje odaje.

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey
GOLD - Serenity

CHAPTER 11.

*** Zatišje pred Oluju!? (1.DIO) ***

Noć odkako su Sasuke i Triton došli brzo je prošla... Dečki su od silnoga uzbuđenja jedva oči sklopili... Iako je noć bila prekrasna za san oni su uhvatili tek par sati. Sunce se uzdiglo nad dolinom. Zrake su kroz otvor na zid poršle i spustile se ravno na Krevete.

Triton se umorno okrenuo i pokrio pokrivačem preko glave...
Ispod plahata se čulo zijevenje... Sasuke se uspravio u sjedeči položaj.
Umorno je zjevnuo i protegnuo ruke. Čulo se kucanje na vratima."Evo sad ću mama"...
Odjeknuo se Tritonov umorni glas ispod pokrivača. Okrenuo se i pokrio jastukom glavu. Sasuke je zbunjeno pogledao Tritona i nasmijao se.
Tek je onda primjetio da im je odjeća nestala...~Koji vrag~ Vrata su se otvorila. Ušla je mala djevojčica/vilenjakinja.
U rukama je nosila svijetlo plavi kimono, tamnijim plavim rubovima.
A donji dio je bio Crne boje, i još jedan sive boje, s crnim hlačama.
Odložila ih je na komodu, a zatim se okrenula Sasukeu.

"Kraljica Serenity je rekla da dođete ispred jezera Lei-Kai za pola sata." Djevojčica se spustila na koljena i naklonila. Uputila je upitan pogled prema Tritonovu krevet i nasmijala se." Želim vam ugodan dan." "Hvala" Rekao je Sasuke...
Djveojčica se zacrvenila u obrazima a zatim brzo nestala iza praga vratiju. Sasuke se opet nasmijao i obukao Plavi kimono i crne hlače.
"Triton...Ajde.." Rekao je dok je pokušao zavezati kimono. "Ne da mi se sada Ciss pusti me da spavam..." Umorno je odmahnuo rukom... Sasuke je izvadio svoj štapić. Zamhom je maknuo pokrivač. Drugim zamahom Triton se vinuo u zrak obješen za noge. Jedvice je otvorio oči i ogledao se zbunjeno. Kao da se iz sna probudio. "Sasuke... Aj mi molim te objasni što ja radim u sobi s tobom... Obješen za noge... Dok visim u zraku u boksericama..." Zcrvenio se dok se sarkastično derao na Sasukea... Sasuke je zamahnuo štapićem i oslobodio ga čarolije. Triton je pao na pod i otkotrljao se na pod.

"Hvala na blagom spuštanju.." Rekao je on dok se uspravio iza kreveta... Rukom si je počeškao glavu. "Oprosti zbog toga..." Rekao je dok je spremao štapić."Sve od onoga dana... Magija kao da me napušta... Triton je uhvatio njegov pogled..."Mora da se šališ... Pa svaku kap vode možeš kontrolirat... To ni Dumby nemre..." Nasmijao se on i zagrlio ga..."Ok... Hvala na utjesi...A sada možeš li nešto obući..." Dodao mu je kimono s smješnim izrazom lica.
Triton se nasmijao i nabrzaka se obukao...

"Gdje idemo..?" Upitao ga je dok je zavezao kimono..."Do nekoga jezera...Lei-Kai...Tak nešt?"
Slgnuo je ramenima... Zatim su obojica napustili prostoriju.
Spustili su se zavojitim stubama i prošli pored velike dvorane gdje su noć prije pričali s plavokosom Kraljicom Serenity.
Izašli su ispred Drvene "Palače" i ostali stajati.

Svi su odjednom stali i zagledali se u njih... Bio je to čudan prizor...
Kao da su se svi odjednom zamrzli gledajuči ih."Ej... Šta si sad napravio?" Upitao ga je zbunjeno "Stari žalim... ALi pažnja je na tebi..." "Meni..." Zbunjeno je rekao i napravio slučajno par koraka unazad. Vienjaci iza njega su se pomaknuli. Triton je samo promatrao situaciju. Zatim se napravio prolaz i pojavila se opet mala djevojčica. Dopla je i primila Sasukea za ruku, Povela je njega i Tritona prema jezeru. Kako su prolazili tako su se okretale glave za njima.

"Zašto ga tako promatraju... Pa nije nikoga ubio... Djevojčica se nasmijala... "Neboje ga se...Zato...
Moglo bi se ovako reći kao i ljudi vilenjaci se boje onoga što ne poznaju... S vremenom naviknut će se... Dajte im vremena...
Nasmijala se te su prošli kroz kratku šumicu... Otkrilo se veliko jezero...
Skriveno u podnožju planina..."Evo ga... Jezero Lei-Kai..
Kraljica vas očekuje... Djevojčica im se naklonila i nestala putem kojim su došli. Sasuke i Triton su ju otpratili pogledom...A zatim prišli jezeru... Na kraju jezera pored molića... Ugledali su dvije prikaze...

Razaznala su se lica Dumbledora i Kraljice Serenity koji su uživali u šalici čaja..."A evo nam i našega vodonoše.."
Nasmijala se Serenity koja je izgledala drukčije nego jučer.."Evo sad me možeš ustvari upoznati...
Onakvu Serenity od jučer vidjet čete kod upozbavanja novih ljudi ili na nekakvim susretima... Inače se opuštam... Serenity je bila obućena u vojničku odoru, a Dumbledor u Zelenkasto-bijeloj pelerini.
"Pozdrav.." Rekao je Dumbledor opušteno...
"Serenity mi kaže da ste prošli kroz koje kakvu avanturu da me pronađete..." Pogledao je Serenity koja je samo kimnula glavom...Zatim je otpio guc čaja..."Albuse imamo te tolko toga za pit... No Dumbleodr ga je prekinuo i odmahnuo glavom

"Bojim se da nemam vremena.." Zbunjeno su se pogledali Sasuke i Triton... "tj. vi nemate g. Uchiha... Na vama je sada da naučite kontrolirati vaš element... Zato će se pobrinuti Serenity..." Uputio je pogled ispod naočala prema Serenity..
Koja je opet potvrdila kimanjem... "A ti Tritone...
Isto imaš tu dužnost.... Volja Vatre je jaka u tebi..." Nasmijao se i namignuo mu...Zatim se okrenuo prema "palači"...
"Bilo mi je zadovoljstvo vaše Visočanstvo..."
Naklonio se DUmbledor i nestao..

"Uredu bacimo se na posao... Sasuke..."
Okrenula se prema njemu..."Prvo moraš upoznati osnove o kontroliranju vode...Znači najvažnija stvar je ustvar...
Da ukoliko želiš kontrolirati vodu...moraš biti kao voda... Ruke koristiš kao da su nastavak vode... Kretanje ruku predstavlja kretanje vode... Dosada si uspio kontrolirati vodu u nižim razinama... Kao što su balončići i sl. a jedanput si uspio i više stvari...Ali tada nisi bio pri svojo svijesti. Već je dug od Godrica preko ogrlice kontrolirao tvoj um...
Ali ja ću te naučiti kako da sam pronađeš svoj duh...

Triton i Sasuke su zbunjeno stajali i trepkali..."Nadam se da si spreman...Pa da započnemo?

TO BE CONTINUED...

RED- Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey
BLUE - Albus Dumbledor
GOLD - Serenity

*** Zatišje pred Oluju!? (2. DIO)***

Tišina je zavladala područjem... Vjetar je puhao i raznosio veselo lišće...
Sasuke je zauzeo pozu i iščekivao upute...
Kakav je to trening?

"Uredu započnimo.... Kao majstor vode možeš kontrolirati vodu... i sve njene elemente... Ali ju nemožeš stvoriti...
Zato moraš koristiti nekakav izvor... Recimo ovo jezero...
Ovdje ima dovoljno vode za bilo kakvu uporabu... Pokušaj nešto napraviti... Nemoj zaboravit... Koristi ruke kao da je voda dio tebe... Tj. da si ti dio vode..." Nasmješeno je završila Serenity i stala iza Sasukea pored Tritona...


~Budio dio vode?~ Zbunjeno je pomislio on
~Da vidimo... Probajmo malo prodrmat stvari ovdje... Sasuke je ispružio ruke kao da nešto drži u njima...
Iz jezera se izdvojio konop vode koji se povlačio teško po zemlji...
Nakraju se nakupio u malu vodenu kuglu... Nasmijao se a zatim se kugla raspala i iscjedila na zemlju... Serenityin izraz lica se naglo promjenio
Više to nije bila ona sretna Serenity već ozbiljna...

"Nije dobro." Zagrizla je usnicu..."Pokušaj ponovo, Koncentriraj se... Neka ti energija poteće tijelom i nastavio teći... To je ključ kontrole vode. Moraš se osjećati kao voda. I nesmiješ si ograničiti um na Ovo Mogu a Ovo ne. Tako to nejde...Ti si majstor vode ... Što god ti padne na um uvezi s vodom ti možeš učinit. JASNO!!! Rekla je zapovjednim glasom.

Sasuke se bjesno okrenuo na mjestu i zagledao u jezero... ~Lagano je njoj reći... Ovo nije lako~
Opustio se i skoncentrirao. Točnije mislio je samo na vodu.
Ispružio je ruku i dotaknuo površinu vode... Na tom mjestu stvorile su se koncentrične kružnice.... Laganim pokretima podigao je ruku...
Kako je dizao ruku držao je vodene bičeve koji su se izvlačili iz vode.
No zatim su se raspali...Pokušao je isto to još par puta.
Ali bez uspjeha.

Bjesno je lupio nogom od pod...
Jezero je zadrhtalo..."Jednostavno nemogu...
Svaki put kad probam ne uspijem...""Naravno kada se ne koncentrraš dovoljno. Previše si vezan za ovaj svijet ili ti nešto blokira Ki." Zamislila se ona...Triton je uzbuđeno rekao. "Njegov štapić. Magija iz štapića bi mogla biti uzrok. Ipak štapić postoji kako bi se kontrolirala magija, a Serenity ti si sama rekla da je ovo izvorna magija. Znači logički je da ju štapić spriječava. Serenity je i dalje bi zamišljena. Sasuke je potegnuo u đep i osjetio štapić s Feniksovim Perom. ~Zar ću se morat svojega štapića odreć...ali...~ napravio je tužan izraz lica a zatim se zagledao u jezero ispred sebe. Osjećao je takvu nostalgičnost, a opet udaljenost...

U taj tren nebo se zacrnilo... Sunce su sakrilo crni oblaci. Cvrkuti ptica su uthnuli u prožimanju grmljavine. Iz sela su se čuli vrištajevi i glasni praskovi... Lomljenje drveća i boni uzvici. na kraju su se i dimne zavjese podigli.

Serenity je sklopila oči...~Ovdje je..~ "Voldemort napada selo. Moramo se požuriti." Uplašeno je rekla te su svo troje pojurili prema selu. IMali su nekih 5 minuta trčanja.
I dalje su se počuli vrištajevi iz sela.~ALi kako nas je našao. Zar ovo nije tajno selo~ Pogledao je u zabrinutu Serenity.~Znači Voldemort je saznao za vilenjake. Ovo nam je možda prilika...~ Napravio je mrzovoljan izraz lica te preskočio grmić... Upali su u kratku šumicu iza koje se vidjela vatra..

Selo su uspunili orkovi i trolovi. Neki vilenjaci su se žarko borili i jako dobro su izlazili na kraj s orkovima. ALi imali su muku s čarobnjacima.
Koji iako ih je bilo malo su se dobro držali. A u sredini borbe bili su Dumbledor i Voldemort. Čiji su se snopovi magija upravo spojili.
Serenity je pojuraila prema borbi. Iz korica je izvadila mač i njime odmah odsjekla jednom orku glavu."Strijelcii ... Zrušite te trolove." Izdala je zapovijed i zamahnula rukom. Nebu su ispunile strelice i zrušile par trolova i nekolicinu orkova.

Triton i Sasuke su se pogledali i potrčali za kraljicom. Izvukli su sve štapiće i odbili nekolicinu orkova koji su nepokretno ostali ležati na podu."Confringo." Čarolija je razbila panj kojega je trol držao u ruci. Odmh poslje toga trola je probola ogromna drvena strijela koja je došla iz katapulta. "Moramo evakuirati selo." Čuo se Serenitiyin glas kada se približila dvojcu. Nakon toga je odbila jednoga orka i zrušila ga na pod. Skočila je i probola mu srce mačem. "Odite pomoć Albusu nemože sam.... ODITE!!!" Zaderala se i otišla prema tornju gdje se nalazio veliki rog. Sasuke i Triton su se probijali kroz bojište.
Ispaljivali su nasumice čarolije čisteći si put.Zastali su kada su ugledali magove. Nisu bili daleko od bitke Dumbya i Voldya.

"Što vas dva cmizdravca želite... Čarobnjak je rekao i ispalio mlaz zelene svijetlosti na njih. Izbjegli su ga i oborili čarobnjaka.
No ubrzo se pojavioo još jedan i još jedan. U teškoj su situaciji bili.
Još dva mlaza zelene svijetlosti su se pojavili. Sasuke je izbjegao svoj no čarolija je pogodila jednoga vilenjaka i ubila ga na mjestu.
Triton je također izbjegao svoj napad ali je ta čarolija završila u zemlji gdje je napravila malu udubinu. "Avada Kedavra"
Sad je Sasuke ispalio mlaz z.svijetlosti koji je pogodio čarobnjak ravno u lice. Usljedilo je još jedna čarolija istog karaktera no iz Tritonovg štapića.
Učinak je bio isti na drugom čarobnjaku.
Pojurili su prema Dumbledoru. Kako su se bližili putom su se pojavljivali samo orkovi dečki s ih s lakoćom odbili ali su obojica dobili par posjekotina. Napokon su došli do bojilišta Dumbya i Voldya gdje je bitka bila napeta.

Dumbledor je izgledao ispuhano i umrno. DOk Voldemort željan da ga konačno dokrajči...Ispalio je par čarolija koje su oborile Dumbledora. "Dumbledor".. Zaderao se Triton kada je pomislio da je sve gotvo. Ispalio je par čarolija no Voldemort ih je sve odbio i vratio nazad na njega. Triton je odletio par metara unazad.
Izgledao je omamljeno "Triton"... Sasuke je ispalio jednu čarolija žarko žutog sjaja. Okrznula je Voldemorta...
Voldemort je zasiktao i ispalio crvenkastu kuglicu. "Protego" Rekao je on i čarolije su se sudarile.
Sasukeu je ruka drhtala. Imao je osjećaj da će mu štapić otići iz ruke.

Pukotine su se počele stvarati na štapiću. Pritisak je dolazio s obje strane na njega. Pritisak s Voldemortove strane i sa Sasukeove je bilo preveliko...Čulo se pucanje...Te se pukotina stvorila uzduž štapića.

"Neću igubiti od tebe...!" Zaderao se...
U tom trenu Sasukea je okružio ledeni zid....Čarolija je prasnula i razbila led. ALi spasila Sasukea... Kiša je i dalje nastavila padati...A Voldemort je zbunjeno gledao..."Znači izabaranik je ispred mene...
Kako prikladno.." Rekao je on svojim piskutavim glasom...
Sasuke se zagledao u pod na kojemu je mrtvo ležao prepolovljeni štapić. ~Znači Triton je bio u pravu~ Skrenuo je pogled na Tritona koji je omamljeno ležao bez mogućnosti da napravi neki pokret. Sasuke je ispružio ruku... Oko Tritona se pojavio vodeni krug koji ga je podigao u zrak... Pomicao je podloga prema Albusu...

"Albuse molim Vas odnesite Tritona na sigurno..."
Tritonovo tijelo se spustilo na pod, a voda koja ga je bila nosila se spustila podom i popela se Sasukeu oko noga sve do rame...
I ovila mu se oko ruku... Sasuke je zauzeo borbeni položaj.
Dumbledor je izvadio štapić i odnio ga prema tornju gdje se nalazila Kraljevna."Zar zbilja misliš da derište poput tebe... Ima ikakve šanse... Protiv mene?!!" Nasmijao se on hladnim glasom. Sasuke je ostao ozbiljan... "Odgovori mi..!!!" Zaderao se on i ispalio čaroliju na Sasukea...

Sasuke je istovremno napavio valovit pokret rukom...
Voda mu je kliznula niz ruke i produžila prema Voldyu.. Sudarila se s čarolijom i nestala u dimu..."Takva pitanja ne zaslužuju odgovor. Rekao je on i izbio kut usnije u osmjeh.
Potrčao je prema Voldemort i skočio u zrak... Digao je ruke visoko u zrak. I iz lokve se uzdigao mlaz vode koji je došao Sasukeu pod noge.
Zatim je napravio par pokreta i ispružio ruku u smjeru Voldemorta...Mlaz je brzo produžio noseći Sasuka prema Voldemortu... Voldemort je podigao čaroliju štita. Mlaz vode se sudario sa štitom...

Voldemort se još jednom spretno spaspio. No Sasuke nije bio gotov.
Lupio je nogom o pod. Iz lokve po Voldemortovim nogama uzdigla su se dva biča koja su mu se omotala oko tijela sljedeći Sasukeove pokrete rukom. Štit je nestao a voda se odjednom zamrzla."Balavac" prosiktao je on...
Led se odjednom rastopio. Sasuke ga je zbunjeno pogledao...
Zar nisi skužio do sada...Obojica nosimo istu sudbinu. Ispod pelerine je izvadio medaljnon sličan Sasukeovom samo crvene boje. Zatim je čvrsto primio štapič i ispalio čaroliju na Sasukea.

Sasuke je podigao mlaz vode u štit ... Čarolija se zaustavila...
Sasuke je udario šakom u vodu... i 100-ak ledenih iglica je poletilo prema Voldemortu. Voldemort ih je odbio a zatim nestao. Pojavio se opet visoko na tornju gdje su se nalazili Triton, Serenity i Dumbledor.
~Pokušava evakuaciju spreiječit... Moram ga zaustavit.~

(ISTOVREMENO)

Serenity, kojoj su se pridružili Triton i Dumbledor stajali su u podnožju planine... S njima je bilo oko 20-ak vojnika... Leđima su bili okrenuti tornju gdje je vojnik upravo glasno zatrubio u rog. To je bio znak za evakuaciju. Kretali su se svi prema ulazu u planinu iza kojega se nalazi izlaz. Pored njih se stvorio Voldemort... Dumbledor je odmah istupio u obranu... Količina vojnika i jedne i druge strane se povečavala...
Većina ih je bježala kroz prolaz u planini..."Albuse pomoći ću vam..." Rekao je on spremno vadeći štapić..."Netreba Tritone... Moraš otići odavde... Sudbina je za tebe nešto posebno odvojila, a to nije da te zarobe ovdje..." Dumbledorova ruka je spustila Tritonovu "Kako to mi..." Dumbledor ga je prekinuo kada je Voldemort ispalio seriju čarolija... "Nema vremena sada... Pođite u drevni Egipat, na mjesto gdje je leže Kraljevi...Tamo ćete naći odgovor, a sada idite......" Pored njih pojavio se Sasuke...
Spreman za nastavak... Triton ga je povukao za ruku... Sasuke se opirao no nakraju ga je Triton odvukao u špilju...Zašto si to napravio imbec..." Tritonova šaka je poljubila Sasukeovo lice...

Na licu su mu se pojavile suze koje je brzo obrisao rukavom kimona."Pomozi mi zatvorit špilju..." Rekao je tužnim glasom. Sasuke se ustao s poda... Triton je ispalio par čarolija...
Odron se napravio i zatvoprio ulaz... Usput je zakopao par orkova koji su taman pokušali uć. Sasuke je napravio ravne pokrete rukom u raznim smjerovima... IStovremono su iz zidova izlazili ledeni šiljci... KOji su se zaredali i blokirali put. "Idemo..." Rekao je tužnim glasom te su pošli prema kraju špilje.

TO BE CONTINUED... (KRAJ CHAPTERA)

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey
BLUE - Albus Dumbledor
GOLD - Serenity
PURPLE - Lord Voldemort

((Tekstovi ostalih likova su pisani podebljanim slovima))

CHAPTER 12.

*** Različiti Putevi ***

Nakon što su zablokirali put za sobom Triton i Sasuke su produžili Špiljom... Nisu bili pričljivi... Obojica su bili razočarani u sebe...
I tuga je vladala za onima koji su ostali iza njih... Mnogo puta su se osvrtali u nadi da će se iza njih pojaviti prilika Albusa Dumbledora..Ali znali su da je sada zarobljen, ako ne i mrtav. Napokon su izašli iz mračne špilje gdje su se sastali s Serenity i preživjelim vojnicima vilenjačke porodice. Istovremeno Voldemortove snage su se odmarale dok se on iživljavao na njima zbog bjega kraljevna i 2 maga.

Serenity je zabrinuto stajala provjeravajuči Špilju svako malo...
Na kraju.. Nakon nekih pola sata čekanja ukazale su se dvije prilike...
Jedna u plavom kimonu a druga iu sivom... Bili su to Sasuke i Triton...
Serenity je veselo potrčala i zagrlila obojicu. Znala je važnost obojice pošto je i sama bila vidovita. "Drago mi je vidjeti vas obojicu ali gdje je..." Prekinula je rečenicu kada je več vidjela odgovora na njihovim razočaranim licima."Nije uspio zar ne...!"
Završila je nakraju tužnim tonom. Sasuke i Triton su samo skrenuli pogled.

"Žtrvovao se kako bi nas spasio... Najvjerojatnije će ga zarobit... Vrijedan je Voldemortu. Pre vrijedan da ga se rješi odmah sad. Imamo sigurno netko vrijeme njegov život." Završio je tužno.
Serenity je skrenula pogled na Sasukea koji se umorno sjeo na pod. "Kako je mogao znati?... Kako je saznao za Selo?" Ponovio je ljuće... Čvrsto se primio za medaljon kada se sjetio da je Voldemort imao sličan oko svojega vrata, nije mogao zaboraviti prizor.

"A kako ste se izvukli... Mislim nas su okružili...
jedini izlaz nam je bio bijeg... Moj narod nije najbolje opremljen za ovkvu bitku." Triton je razočarno skrenuo poogled... Nije zaboravio niti jedan detalj... Kako unatoč toliko godina treniranja i prekticiranja protiv Voldemorta nije mogao ništa..."Sasuke nas je spasio..." Rekao je teškim glasom... Serenityin pogled je prešao s Tritona na Sasukea..."Znači skužio si kako se voda kontrolira, skužio si... Opet je prestala kada je vidjela što je Sasuke izvadio...

Naime tek je dobio kontrolu kada je pobjesnio... Od silnoga bjesa mu je štapić napuknuo, a on dobio kontrolu nad vodom... Iako je doimao mirno dok se borio s Voldemortom bjes je u njemu bio gorio..."Sasuke..." Kleknula se i primila ga za ruku. "Ključ kontrole nad vodom nije da te vode emocije... Te emocije moraš kontrolorat. Ako me razumiješ... Nemože te srce uvijek voditi, pusti neka ti emocije rađe teku kroz vodu, nego kroz srce... Mržnja, Gnjev, Prezir i ostali negativni osjećaji... Neće ti pomoći da budeš majstor... Imam zadatak za tebe... Postoji netko tko ti može pomoći oko tvojega treninga... Da naučiš tehnike majstora...

Sasuke ju je zainteresirano pogledao..."Serenity...
Želiš reći da postoji živuči majstor vode.." Rekao je uzbzđeno...
Ona je skrenula glavom cik-cak..."Pa, da i ne.."
Sasuke je napravio zbunjen izraz lica..."Kako to misliš?" Serenity se nasmijala..."Reći ću ti za večerom... Ajmo se sada malo odmorit... Svi smo zaslužili...
Skrenula je pogled prema Tritonu... Prišla mu je i šapnula mu na uho
"Uskoro češ se naći na raskrižju... Nadam se da češ onda biti odlučniji nego što si sada... Za tebe vrijedi isto što i za Sasukea... Saznat češ i sam uskoro... Ozbiljno ga je pogledala, a zatim su pošli u šumu gdje su trebali kampirat...

(ISTOVREMENO u Lothlorienu...)

U Lothlorienu Voldemortova vojska je uništila cijelo selo... I počelo raditi od njega brlog... U očajničkim potragama po zapovijedi njihovoga gospodara Orkovi i Trolovi su tražili odbjegle vojnike... No najkraći put je blokiran...

"Kako misliš nemožete proći... Kamenje vas zaustavi..." Voldemort je ispružio ruku... Ork se počeo gušiti u zraku... Nakraju je umro... "Ti..." Voldemort je pokazao na orka ispred sebe... "Probi se kroz kamenje kako znaš..." "Ali gospodaru... Sve se zaledilo... Nemožemo..." Voldemort je napravio ljut izraz lica... Mrtvo orkovo tijelo se zapalilo... Ork je pobjegao prema špilji u pokušajima da se probe na drugu stranu...."Ah Dumbledore... Vidiš kako nesposobnu vojsku imam... Nasmijao se on podlo...
"Mogu osvojiti grad, a nemogu zrišiti kameni zid... "Zeleđeni kameni zid Tome..."
Ispravio ga je Dumbledor...

"Ah led tu led tamo.. Nije važno Dumbledore...
"Šta trebaš Tome... Ne dršiš me kao zatvorenika zbog lekcija iz fizike..." Voldemort se još jednom nasmijao...
"Ah Dumbledore.. Od tebe se ništa ne može sakriti, ali nisi ni ti tako bistar... Puno si tragova ostavio i doveo nas ovdje... Dumbledor ga je zbunjeno pogledao... "Nisam ni mislio da znaš... Ipak nisi sveznajuči..." Nasmijao se tražeči potporu vojske... Što je i dobio, na Voldemortov smjeh su se svi počeeli smijat i obrnuto... "Znali smo da će te tvoji dragi učenjaci pratit... Pa smo mi njih pratili... Malo duže je trebalo da dođe vojska ali srećom ste svi tu bili..."I svejedno niste uspjeli..." Nasmijao se Dumbledor...

Voldemort je napravio par koraka prema njemu... A vojnici oko njih par koraka unazad..."Tebi je to smješno" Ispalio je kaki-žučkastu zraku koja se obavila oko Dumbledora i ispaljivala iskrice... Kako ga je napadao tako je sveviše u tome uživao...
Zatim sesmirio i čarolijom podigao s poda zavezanog Dumbledora...
"Veliki Albus Dumbledor... Pa nisi tako veliki više... Čarolija se prekinula i Dumbledor je pao na pod...
"Gdje ide klinac s Medaljonom Vode..."
Kako je izgovarao riječi unosio je svoje lice u Dumbledorovo...
Dumbledor ga je nepomično u oči... Znao je da mu pokušava misli čitat,
no on je jako dobar oklument.

"Mislim da su rekli da će ići slaviti i uhvatit snagu kod Madam Rosmerte preko plamenviskija..." Pojavio mu se smješak na licu... Voldemort je ostao ozbiljan... Ispalio je mlaz ljubičaste zrake a Dumbledor se skamenio..."Vodite ga... Nikakve koristi od njega...U Tamnicu Fangorn s njim..."
Okrenuo se i otišao... Vojnici su prenjeli Dumbledora i spremili ga za prenošenje u Tamnicu Fangorn.

(Nazad u Logoru)

Vosjka je napravila jednonoćni logor prije nego što krenu na putovanje sutradan u zoru... Logor je nekih 20-ak minuta od špilje... Noć je bila ružna... Nebo je bilo naoblačeno a hladni vjetra se spuštao sa planina pa kroz logor... Oko kampske vatre sjedili su Serenity, Sasuke, Triton i par vilenjačkih generala,(Serenityini štičenici)

"Mislim da bi ujutro... Rano u zoru trebali krenuti..."
Serenity je kimnula glavom... "Slažem se s tobom Faramire... U zoru i krećemo.." Kimnula je potvrdno glavom...
Sasuke se zagledao u svoju posudicu sa hranom... Beskonačno je zujao mislima i žlicom prčkao po hrani... Triton je skrenuo pogled na njega..
Nije znao što se točno dogodilo dok je on bio onesvješten.. A iz nekiha razloga nije sada htio pitati..."Nego Sasuke... Da ti kažem glede tvojega učitelja... Ime mu je Kuruk... On je jedan od reinkarnacija u kojima se Avatar javio... On je naime bio majstor vode... Navodno je nestao na Planini Kilimanđaro... I on će ti pomoći da shvatip svoj element... Sasuke se trgnuo i prestao prčkati po hrani...

"Ako je on Avatar... Zar to ne znači da je mrtav..."
Serenity je kimnula glavom..."Moglo bi se reći... Ali.."
Dodala je kad je vidjela njegov pogled..."Tamo postoje močni mediji.. Koji ti mogu pomoći da ga nađeš... On ti je zadnja šansa...Ako želiš naučiti kontrolirati vodu..."
Sasuke se ustao i kimnuo glavom..."Onda ću naći tog majstora Kuruka... I naučit ću kontrolirati vodu... I zaustaviti Voldemorta..." Pogledao je žarko u nebo ali zvijezde su bile skrivene iznad gustih oblaka... "Idem na počinak.. Laku noć. Ušao je u šator...

~Pođite u drevni Egipat... Na mjesto gdje leže kraljevi... Tamo ćete naći odgovore... To mi je rekao... Ali rekao je kao da se i na Sasukea odnosi...~ Triton se ustao i krenuo prema svom šatoru..."Laku noć" Rekao je taman dok je rukom otvorio ulaz u šator... A zatim ušao u njega...
Serenity je zbunjeno gledala s jednog šatora na drugi...
Nakraju je spustila pogled i otišla u svoj šator...

(SLjEDEĆI DAN - RANO UJUTRO oko 04:20 a.m.)

Bilo je rano jutro... Sasuke je obukao svoj kimono i čekao Tritona i spred njegovoga šatora... Sunce još nije izašlo... Vani je bilo prohladno...
Lišće i Trava su bili mokri od jutarnje rose...

Zastor Šatora se rastvorio... Iz njega je izašao Triton... Obučen u svoj kimono sa torbom na leđima..."Idemo" Rekao je ozbiljnim glasom... Okrenuo se na peti... Neko vrijeme su hodali kroz šumu... A zatim su zastali..."Sasuke...Netko na..."
"Znam..." Rekao je spuštene glave..."Izađi tko god da si..." Rekao je jasno Tritonov glas... Izašla je prilika zakukuljena lica... Polako je krenula prema njima... Kad je priša skinula je kukuljicu...

Bila je to Serenity...U ruci je nosila nekakav predmet od kože...
"Nisam ti stigla dati ovo..." Predala je predmet Sasukeu..."Vrečica za vodu?" pogledao ju je zbunjeno dok je uzeo "poklon"..."NIje obična blesavče.." rekla je nasmješeno i spustila pogled...
((Pošto je on sad 16-g. ili u tom tijelu bar.. ona je bišlja od njega.))

"To je vreča za vodu napravljena od kože... U njoj nosi vodu za korištenje u svrhu obrane... Pošto još nisi majstor treba ti izvor vode... a možda neće uvijek biti pri ruci ... Pa ti za to služi...
Koža bi trebala zaustaviti isparavanje... Nasmijala se i pogledala ih obojicu..."Možete mi bar reći gdje idete?"

Upitala ih je zabrinutim glasom.. Triton i Sasuke su se pogledali...
"Ne..." Rekao je hladnim glasom... Stavio je Kožnu Vreću oko vrata.. Bila je napunjena vodom... Okrenuo se i napravili su par koraka... Taman da izađu iz šume... Serenity je ostala naslonjana na drvo... Suze su joj kliznule niz lice... "Ne brini se... Rekao je neobično topai Tritonov glas..."Vratit ćemo se... Rekao je i aparatirali su se...
((tj. Triton ih je aparatirao))

Serenity je klekunla na pod... Počela je plakati... No nije dugo ostala..
Vjerovala im je da će uspjeti... Znala je da hoće... Nakon par minuta ustala se i vratila u logor... Uskoro su i oni krenuli... u kraljevstvo vilenjaka... Grad Rivendell..

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey
BLUE - Albus Dumbledor
GOLD - Serenity
PURPLE - Lord Voldemort

CHAPTER 13.

*** Pustinjski Grad ***

Triton i Sasuke su se aparatirali i stvorili u pješčanoj pustinji.
Trebalo im je dva dana pješačenja da konačno dođu do grada.

"Konačno smo stigli." Rekao je Sasuke umorno.
Nisu se nikako naspavali ni najeli... A žeđ je sve više pobjeđivala.
"Mislim da smo trebali prvo otići na Planinu Kilimanđaro." Rekao je on pomalo razočarano. "Ah Sasuke kolko ti puta moram reći. Neznamo ni di je to. Odkad si se vratio u svoje 16-ogodišnje tijelo tako se i ponašaš." Obojica su produžili prema gradu.Ulice grada su djelovale pusto. Sunce je sjalo u svojem punom žaru nemilosrdno i iscrpljujuće.
"Trebali bi prenoćiti, a zatim odgonetnuti što je Dumbledor htio reći." Prstom je pokazao prema tvrđavi koja je bila veća od ostalih...
Pošli su prema njoj i pokucali na vrata.

"Oprostite Možet..." Žena koja je otvorila vrata odmah ih je naglo zalupila. Sasuke je zbunjeno slegnuo ramenima. Produžili su dalje i kucali na vrata. No nigdje nisu dobili odgovor.
Noć se polako počela spuštati. Sasuke i Triton ostali su stajati na nekakvome trgu koji je ostao pust. Kako se Sunce mjenjalo sa Mjesecom tako je temperatura sve više padala. "Ako ne nađemo sklonište uskoro smrznut ćemo se." Rekao je dok je protrljao rukama. Zatim se niodkud pojavila buka. Razbijanje i zvukovi deranja pročuli su se iz jedne kuće.

Sasuke i Tritton su potrčali prema izvoru buke. Došli su do neke kuće koja je izgledala pomalo otrcano. Triton je zamahom štapić otvorio vrata. Sasuke je napravio pokret rukom i iz čuturice je izašao mlaz vode koji je pogodio muškarca koji je tržao oštricu u rukama. Voda se ne mjestu zamrzla i zaledila čovjeka uza zid. Žena je zavrištala još jednom od straha. Triton joj je prišao pokušavajući ju smirit. "Ne brinite se... Sve će biti uredu. Ustao se i prišao čovjeku... Odnosno lopovu. U jednoj ruci je držao oštricu a u drugoj nekakvu malu vrečicu. Triton je izvadio štapić.
Odmrznuo je led na tom području i uzeo vrečicu.Kad je otvorio vrečicu ugledao je par zlatnika. Okrenuo se prema ženi koja je još uvijek splašeno čučala u kutu. Prišao joj je najmješeno i predao vrečicu sa zlatnicima.

Napokon je prestala jecati i primila vrečicu. Primila je Tritonovu ponudu i čvrsto ga primila za ruku. Pomaogao joj je da ustane."Šta ćemo s njim." Pitao ga je zbunjeno. ""Ah.. Nemamo druge nego da ga pustimo." Obojica su napravila zgroženi izraz lica dok su pogledali lice lopova, koje je bilo prekiveno maramom. Sasuke je napravio lagani pokret rukom i led se pretvorio u vodu ... Drugim pokretom ju je vratio nazad u čuturicu. Lopov je skinuo maramu s lica otkrivši obraze prepune starih ožiljaka. "Kralj će čuti za ovo, u to budite sigurni..." Napravio je opaki ubilački pogled upučen Sasukeu te u sljedećem trenutku iskočio kroz prozor.

"Ooo... Hvala Vam.. Neznam kako bi vam zahvalila.." Zajecala je žena i prekrila obraze rukama... Suze su joj potekle..."To je naša dužnost..." Rekao je on blagim glasom..."Recite mi..." "...Bella" Dodala je žena dok se polako ustala.. "Bella... Šta je mislio pod ovim da će kralj saznati..." Nadodao je dok ju je znatiželjno upitao. Loza pravih Faraona je odavno prekinuta... No nedavno tj. baš i nije nedavno... Nova osoba je nastupila na vlast u Egiptu... ALi to baš i nije bila odluka Naroda... VIše je narod bio prisiljen uzeti ga za Kralja Egipta..." Suze su joj potekle niz obraze dok je izgovarala..

Bella je uzele lončić u kojega je natočila vode... Zatim ju je stavila graijeti na vatru. "Bio je to Alexandar Widow... Došao je skroz iz Engleske... Zajedno sa svojim magovima natjerali su da narod pristane, ili bi nam sve uzeli... Pola muškaraca iz Kaira sada je u kraljevskim zatvorima,
Da ne bi došlo do pobune.." Sasuke je prišao Tritonu..."Voldemort širi svoj utjecaj preko oceana..." rekao je tužnim tonom..."Cijeli svijet je ugrožen.. Uništavt će ih sve pomalo iznutra... Isto kako je i prije radio.

Bella ima je prišla noseći dvije šalice čaja... "Izvolite... Energetski čaj..Jedino vas time mogu ponuditi... Svaki tjedan nam kradu zalihe ili novac. Ljudi ovdje neznam ni kako žive... Sjela se na stolac preko puta Sasukea i Tritona. "Od kuda ste vi..." Triton i Sasuke su se pogledali "Mi smo iz... Bugarske...Pobjegli smo da bi izbjegli rat Pokušao se izvuć..."Bugarska.. Nije mi poznato.." Rekla je Bella smijući se... "Bella jer znate nešto o "Dolini Kraljeva"" Pitao ju je on znatiželjno... Bella ih je pogledala... Kao da joj nije jasno što žele... "Da li znam... Naravno.. Nalazi se oko 500 km od Kaira... Ali tako mi Anubisa.. Što ćete na tom prokletom mjestu. ... Triton se blago nasmijao.. "Ma netko nam je rekao za to mjesto, pa smo se upitali gdje se nalazi..." "Ah to mjesto je počivalište mnogih faraona... Nakon što su provaljivali u Piramide... Faraoni su premješteni u dolinu kraljeva... više od 20 grobnica proteže se na polju od nekoliko kilometara
ispod Thebanske planine... Ali Prokleto je jer su mnogi pokušali pokrasti njena bogatstva .. ali se nikad nisu vratili... Sasuke i Triton su se istovremeno ustali...

"Molim vas... Pomognite mojem mužu... Sklopila je ruke i očajno kleknula na pod..."Molim Vas..." "Prvo moramo nešto obaviti.. A onda ćemo se vratiti i pomoći vašem narodu.."
Osiguravajuči osmjeh na licu 16-god. bilo je dovoljno da uvjeri Bellu.
"Čekat ću vas do toga dana..." Bella ih je ispratila do vrata...
Pritom im je dala male zalihe hrane..."Hvala.."
Pozdravili su ju na izlasku... Uputili su se prema izlasku iz grada...

Našli su se ispred fontane... Sjeli su i počeli raspravljat o Dolini Kraljeva.
"Kako ćemo doći do tamo..." ... Triton se blago nasmijao... "To nam neće biti problem.. Mene više brine što će se dogoditi s Bellom... Kralj će za ovo sigurno saznat...Se sječaš šta je rekao... Triton se zabrinuo za Bellu... Koja im je pomogla iako nije mogla... Ili nije bila u stanju. "Ali Triton.. Nemamo vremena... Cijeli svijet računa na nas... Nezadovoljna odluka mu je prešla kroz glavu. "Uredu.. Krenut ćemo za Dolinu Kraljeva... Ali prije toga.. Moramo se dočepat tepiha i dovoljno zaliha......"Tepih?." Zbunjeno je ponovio. "Pa nećemo valjda hodat.." Nasmijao se te su se ustali...Ti nađi zalihe... Ja ću tepih. Nađemo se ovdje. Razdvojili su se i počeli potragu za potrebnim stvarima

(NAKON PAR SATI)

Sasuke i Triton su se našli ispred fontane... Triton je sa sobom nosio zarolani tepih... A pored Sasuke su na velikoj ledenoj tacni lebdjele zalihe hrane i vode...."Imamo sve..." Triton je potvrdno kimnuo... Sunce se već nalazilo na horizontu... "Bilo bi bolje da krenemo... Prije nego li.. Sasuke nije ni stigao završiti rečenicu kada su ih okružili vojnici u brončanim oklopima...
"Triton Požuri..." Rekao je Sasuke dok se iz vode uzdigao val koj ih je okružio... Sasuke se skupio ruke kao da se zagrlio...
Voda oko njih se zamrznula tvoreći Zaleđenu sferu koja ih je okružila...
Izvana su vojnici očajno udarali o led pokušavajući se probiti

"Mora da je kralj zaznao da smo ovdje."
"Da saznao..." Triton je prenio sve zalihe na rašireni tepih..."I sad na kraju.." Izvadio je štapić... Zamahom štapića iz njega je izletila kratka flouroscentna zraka... Tepih se nakratko zatresao i zatim očvrsnuo... "Incarcerus" Iz štapića je izletio konop koji se ovio oko zaliha hrane i vode..."Gotovo."
"Uredu... Krenimo" Obojica su se popeli na tepih.
Sasuke je ispružio ruku... Sklopio je dlan u šaku a zatim ga naglo otvorio... Led se raspuknuo a zatim prasnuo cijelo širinom u obliku sitnih ledenih iglica... Vojnici su odskočili... Neki su pali mrtvi a nekii su samo pali na pod... "Triton..." "Evo već idemo.." Tepih je poletio i dvojac se udaljio od fontane...

TO BE CONTINUED...

RED - Sasuke Uchiha
GREEN - Triton Pucey

((Tekstovi ostalih Likova pisana su podebljanim slovima.))