Mjesto gdje se nalazi Borna, ma gdje to bilo. Samo dođite i potražite ga, ali to ne znači da će te ga naći.

Maja i Triton pali su na vlažnu travu. "Ako postoji neš gore od letimreže... to su onda putoključevi" Triton se ustao i skidao blato sa pelerine. Ogledao se oko sebe i zinio od čuda. Prije samo pet godina tu je bio stadion i livada... A sada je sve zaraslo,a od stadiona je ostao samo izgorjelo drvo. Iza njihovih leđa nalazilo se golo sivo drveće... Triton je utuknuo i izvio obrvu

"Opa ... tamo idemo" zavijanje vukova i krikovi njihovih žrtava prolomilo je tišinu... "zanimljivo" zagrizao je usnicu i protresao se

"M da jako zanimljivo. Meni se uopæe ne sviða. Pogotovo ne ovi zvukovi u pozadini!" rekla je kada je neki vuk (vukodlak) poèeo zavijati. Primila je Tritona za ruku. "Znam da sam rekla da to neæu više raditi, ali jaèe je od mene." rekla je prigušenim glasom.

"Heh ... da ... sve 5" Triton provrti glavom te pogleda kartu... za razliku od prijašnje ova je imala manje detalja. Crvenom tintom je preko jednog djela šume nacrtan znak koji bi upozorio posjetitelje da nezalaze u ove predjele.... A na marginama su bili ucrtani Xevi koji su odavali kategorizaciju stvorenja iz šume.... ~XXXX i XXXXX - kako nam ovo nije pametno...ovo nimalo nije pametno. Borna... bolje da se što prije pojaviš da zgiftamo~

"Pa... stigli smo dovdje... idemo dalje" te povuće Maju za ruku i krene prema šumi. Iz pelerine je izvadio oštar srebrni bodež,na kojem se ljeskao zelenkasti otrov... smrknuo je pogled i dalje hodajući prema šumi

Maja je izvukla švoj štapiæ makar nije znala koju bi èaroliju uopæe upotrijebila. Držala je Tritonovu ruku i hodala za njim.
~Borna pojavi se što prije inaèe æe me neke stepsti, a ako mene neke stepe onda bum i ja stepla tebe!~ pomislila je hodajuæi za Tritonom sve dublje u gustu šumu.

Čulo se glasno režanje i bolan uzvik neke životinje... Zatim goromoglasna lomnjava grana i tada ništa.... Triton je zastao i ogledao se. Šuma je već bila mračna ... srce mu je lupalo kao da je htjelo iskočiti iz prsa i pobjeći na sigurno.

No i dalje držeći bodež okrenuo se prema tim zvukovima i krenuo prema tamo. Kada su se približoli naglo je stao... u daljini se začulo pjevušenje,a Triton je zanjemio i ukipio se na mjestu. Pogledao je maju i kimnuo da koraća prema nazad.... gledao je ispred sebe i nesigurno koračao prema mjestu odakle su došli, kada su se dovoljno udaljili povukao je maju za ruku i krenuo u trk...

Maja je bila blijeda ko smrt. Trèala je za Tritonom koliko god je brzo mogla, ali èinilo se da to nešto ide za njima. Nije se imala prilike okrenuti, ali imala je osjeæaj da je to baš Borna.
"Tritone" dahnula je dok su trèali "mimislim da je to Borna! Imam taj osjeæaj."

"Neznam baš" Triton se osvrnuo ali nije prestajao trčati ~ovo nije dobro .... nikako...~ naglo stane te povuće Maju iza svojih leđa... Nije čuo ništa no ipak je podigao bodež

"Borna!!! BORNA!?"

Maja je stajala iza Tritona. "Borna jesi tu? Borna ja sam Maja. I Trit je tu! Molim te javi se.".
Stala je kraj Tritona i pogladala ga. Zaèulo se šuštanje lišæa, ali Maja nije mogla odrediti da li je to vjetar ili se neko kreæe. Stisnula je Tritonovu ruku još èvršæe nadajuæi se da je to samo Borna, da æe ga vidjeti i da æe poæi kuæi. Ona i Triton su se zagledali meðu drveæe.

Borna je izjurio između stabala prema Maji i Tritonu blijed kao mrtvac. ''Kvragu, što radite ovdje?!'' prošaputao je histerično. Bilo mu je drago što su došli, već duže vrijeme nije vidio prijateljsko lice, ali ovo mjesto je bilo opasno. Uhvatio ih je oboje za mišice i odvukao na drugu stranu čistine, u sigurnost sjene. ''Onda? Kako ste me našli?''

Triton se iznenadio Borninoj snazi. Mišice su mu bile snažnije,a pokreti tijela grublji. Zagledao se u prijateljevo blijedo lice ... iako ga je na neki čudan naćin plašio, bilo mu je drago da je ga je našao...

"Kreuže glasine ... a ako znaš gdje pitati dobiješ istinite glasine" Triton mu se zagleda u oči "Tražili smo te... i našli smo ... želimo da se vratiš s nama u Hogwarts. Što radiš tu?"

"Borna molim te vrati se s nama!" prošaputala je Maja. Htjela je zagrliti bratiæa ali on ju je odgurnuo. "Što ti se dogodilo? Ti nisi Borna kakvog pamtim. Prijatelji smo ti i želimo ti pomoæi. Zašto si samo onako nestao?" upitala je Maja.

Borna se okrenuo i prošaputao: ''Dosta se toga promijenilo...okolnosti su me učinile kakvim jesam. Idite bez mene...dok još možete.'' Pogledao je u nebo, bilo je predvečerje. Borna je izgledao zabrinut.

"Ja ne idem. A sigurna sam da i Trit misli isto. Došli smo po tebe jer te volimo i zabrinuti smo. Zar ti stvarno misliš da je mene briga što si ti vukodlak? Nije. Ti si moj bratiæ. Imam samo Karla i tebe. Nije nas briga što si vukodlak. Ti pripadaš nama, u Hogwarts, a ne ovamo. Zar ne shvaæaš, mi te volimo." rekla je Maja oèajno dok su joj dvije suze kliznule niz lice. Još je uvijek držala Tritona za ruku, a Bornu je gledala ravno u oèi.

''Ne razumijete...došli ste u divljinu. Ovdje nema pravila, nema morala, ovo je mjesto zaboravljeno. Svega ovdje ima i ovo nije mjesto za vas.'' rekao je Borna polako. ''Moramo se maknut odavde da nas ne nađu.'' Rekao je i krenuo prema šumi.

"Mi ne razumijemo?" rekla je Maja. "Ti ne razumiješ da smo baš zato i došli po tebe i da želimo da se vratiš s nama i da se što prije maknemo iz ove divljine." rekla je koraèajuæi za njim. "Borna! Slušaj me malo za promjenu!" prošištala je.

Triton se nesigurno osvrne. Mrzio je jezera,a sada službeno i šume. Što ima tako lijepo u šumama? Tama? Hladnoća? Vlaga? Blato? Zvijeri? Nije shvačao. Zavrtio je glavom i uhvatio Bornu za rame. Njegovi mišići su bili grubi,a koža vrela.... Triton je umalo ustuknuo no ipak je prodrmao Bornu i ozbiljno ga pogledao

"Slušaj ti mene sada vamo" i dalje nije puštao pogled s Borne "Imamo dvije opcije... možda i tri. Ali... prva opcija je da ostanemo tu i uočimo da tvoje prijateljstvo prema nama nikada nije bilo iskreno. Da nas zaskoći koji vukodlak i poždere za predjelo... ili u nekom glupom slučaju Mantikor ,,, jer se mogu kladiti da sam jednog vidjeo ... ... .... ... ... A druga opcija nam dođe da se pokupimo odavdje i damo petama vjetra. Da odemo u Tri Metle i proslavimo nov poćetak i zaboravimo na sve ovo"

Triton je znao kako se Borna osječa. Ne doslovno, ali je znao. Znao je zbog ćega je otišao u šume Ballycastlea ... zbog toga je Borna u ovoj šumi. Zagrizao je usnicu te pogledao Bornu pun razumjevanja. Duboko je udahnuo te nastavio dalje "Gle Borna ... ak se ne vraćaš ti .... nejdemo ni mi. I tu je diskusija gotova"

"Eto jesam ti rekla da i on misli isto ko i ja:" rekla je Maja Borni. "Mislila sam da nisi tako sebièan. Ja ne bi baš da me neke poždere za predjelo, ali ako ti ne ideš s nama, onda i ja ostajem tu. Mislim da se Trit slaže sa mnom." rekla je i pogledala Tritona. "Jel da da onda i mi ostajemo usprkos svemu?" upitala ga je.

"Nevidim niti jedan razlog da odem" slegne ramenima i baci torbu na travu i sjedne pokraj nje... izvadi nožić i počne guliti jednu granćicu "Zašto se vratiti u Hogwarts? ha? Ionako svi odu ... Narcissa ... Tom .... Marco ... Aicha .... Borna" te odvoji pogled od granćice i pogleda Bornu "Zašto? I zbog čega ... ako prijateljima nije stalo do nas... zaš tam gubiti vrijeme" slegne ramenima te zabije nožić u zemlju

"Ja definitivno ostajem ovdje,ako i Borna ostaje" potvrdno kimne glavom te legne na travu

"Imaš pravo!" rekla je Maja i sjela na kamen do Tritona. "Znaèi dragi moj bratiæu mi se ne vraæamo bez tebe. A ako želiš ostati sve pet, ali i mi ostajemo s tobom. Jer ja stvarno ne vidim nikakvu potrebu da se vratim u Hogwarts koji je sada zapravo potpuno pust. Nema tebe, Layle, Sasukea, Emine. Pa što mi se vrijedi vratiti u Hogwarts ako meni važnih ljudi nema tamo." rekla je. Pogledom je prešla od Tritona do Borne i nastavila:"Poanta ovoga je dragi moj Borna, da je naša sudbina u tvojim rukama. Ti se ne vraæaš, ne vraæamo se ni mi.".

"Da ... previše nam je stalo do našeg prijatelja da bi ga ostavili samog na ovako KRASNOM mjestu. Čokolade? Ova mi je zadnja"
Iz ruksaka izvadi pločicu čokolade. Preko crne omotnice trćalo je troje dijece i dodavalo se nekom vrstom zvrčke, a oko njih je letio šišmiš i izbjegavao zvrčku... i svako malo namigivao trojcu... Borni...Maji i Tritonu... ispod te slike bio je natpis Za slatka vremena uz prijateljE

Triton se lagano osmjehnio i otvorio čokloadu uzimajući komad čokolade. U pozadini šume neko je zarežao... a potom se zaćuo vrisak "Mmmmm stvarno lijep kvart za igru" te ubaci još jedan komadić čokolade u usta

"Ma predivan! Imaš možda zvrèku da se malo igramo?!" upitala je Maja sarkastièno uzimajuæi èokoladu. Iz ruksaka je izvadila jednu sliku i dala ju Borni. "Evo. Osim njega još jedino imam tebe!" rekla je. "Trit dal bi nam bilo pametno zapalit vatru bar da skuham èaja?" upitala je.

"Mislim da nebi ... ali hoćemo. Pa moramo im poslužiti i čaj uz većeru" Triton tužno izjavi. Rečenica je zvučala po prvi put kao da se upravo pomirio sa sudbinom ... trenuci sreće... iako malobrojni... zaokupili su mu misli

"Daj Borna... sjedni..."

stavio je nekoliko granćica na okup i otvorio nešto nalik na upaljač. Plamen je sunio i zapalio granćice "Pristavi ga ti Majo" prekrižio je ruke jer nije htjeo da dvojac vidi da mu drhte. Bio je na rubu da se slomi... ali zaista nije vidjeo razlog da nastavi. Ako nemože pomoći prijatelju, nije ni ćudo što ga svi okolo ostavljaju...

Maja je pristavila vodu za èaj, poizvadila šalice i stavila vreæice. Iz ruksaka je izvadila kutiju keksa. "Evo deèki poslužite se!" rekla je kada je voda zakuhala. Potoèila je vodu i svakome dala njihov èaj. Sjela je i zamislila se. ~Možda su zapravo odrasli bili u pravu kada su reklai da Borna treba biti na prvom mjestu. Možda su oni znali nešto što ja nisam.~. Iz razmišljjanja ju je prekinuo Borna upitavši:"A ko bi bio to dijete na slici?".
"To je Karlo! Moj mali braco i tvoj bratiæ. Kaj ne da je sladak? Gle Trit!" rekla je pruživši Tritonu sliku.

Triton pogleda sliku malog djeteta. Pogleda Maju te kimne glavom ...
Malo dijete na slici vratilo ga je u dan kada je postao kum Laylinom bratu... pa u dan kada je postao brat "Da, zaista je sladak"

Sada je pogledao Bornu ... da je bar znao što mu je tema misli ... dali se lomi kao i on ili je Borna postao sasvim hladan kakvim se doima...

"Borna" poèela je Maja "ja æu te još samo jednom zamoliti da poðeš s nama!". Niz njeno bijelo lice poèele su kliziti suze. "Molim te vrati se i sve æe opet biti ok! Znam da se bojiš, ali i meni je potreban neko ko æe biti uz mene! Molim te u ime obitelji!" rekla je i sakrila lice u dlanove, a smeða kosa joj je padala sa strane tako da joj je lice bilo u potpunosti skriveno.

''Dobro, dosta nagovaranja. Prvo ćete mi objasnit kako namjeravate otići do Hogwartsa i kako ste došli uopće.'' reče i prekriži ruke. Učinilo mu se da je čuo nešto u grmlju oko njih, ali je ipak ostao poslušati što mu prijatelji imaju reći.

Nešto u Tritonovj glavi reklo mu je da ustane i da pobjegne. ali pogledao je Bornu

"Nedavno sam bio u Ballycastle šumama... tamo je slična ovakva šuma samo... su je okupirali vampiri... uglavnom, nabasao sam na lovca na vampire... Sin mu je vukodlak i neko vrijeme je bio u ovoj šumi ali je poginuo u nekom dvoboju ... no da neduljim... Ima jedan putoključ koji je napravljen prije par godina, prije nego su vukodlaci okupirali ovo mjesto. došli smo pomoću njega... a" pogleda Maju "Kako smo znali da si ti tu... pa... mislili smo da traži sebe, da si pun pitanja...ja sam isto napravio odlaskom u onu šumu... i eto. Izgleda da je to razlog jer si tu"

"Recimo da smo se brinuli za tebe i željeli smo se uvjeriti da li si dobro, a ostalo ti je Trit objasnio." promrmljala je Maja skrivena iza svoje kose.

Borna je izgledao kao da se dvoumi. ''Uh...komplicirano je sve ovo. Ne vjerujem da imamo toliko vremena...'' promrmljao je zamišljeno. ''U redu, gdje je putoključ?''

"Tamo dolje, niže niz stazu!" rekla je Maja. "Onda hoæeš se vratiti s nama?".

Lomljava grana zaćula se nedaleko od njihovog mjesta 'kapiranja'. Triton skoći na noge i osvrne se

"Naravno da ide ... nema hoću Neću" Triton bjesno sune te prebaci torbu preko ramena... "Komplicirano ili NE ... gibamo svi.... ajmo"

''Da, idemo...'' reče Borna osvrćući se. Zatim je opet nešto šušnulo, neposredno pokraj njih. ''Kvragu, tu su! Bježi!'' viknuo je i potrčao povlačeći Maju i Tritona.

Maja se nije ni stigla okrenuti ali imala je predosjeæaj da Borna ima valjani razlog što su tako pojurili. Ugledali su putokljuè. Potrèali su još brže i na tri su dotaknuli putokljuè. Vraæali su se...