Spiralne stepenice koje su vodile iz učionice dovodile su do drvenih, crnih vrata. Ispred njih je bila bijela kamena ograda ... Iza vrata nalazio se malen ali ugodan kabinet. Kabinet profesora Astronomije. U sredini je bio tamni drveni stol,a oko ovalnih zidova bile su police pune knjiga i slika o svemiru


Začula su vrata ... koja su se uz snažan tresak otvorila. Uletjela je onesještena prilika,a za njom je ušao profesor Zlotr. Iz kamina su se pojavile dvije prilike sa štapićima u ruci... "Profesori ... drago mi je da ste tako brzo reagirali. Nadam se da ćete se vi pobriniti za gospona... da da... ja ću razgovarati sa učenicima" Dvije prilike su prihavatili Stefana te nestali u plamenu kamina....

Profesor Zlotr je odahnu te se smjestio za radni stol... očekujući učenike

jack je pokucaopo vratima što je jače mogao budući da se osječao jako slabo i nervozno.

"Uđite!" Zlotr prekriži prste na stolu te se zagleda u vrata koja su se polako počela otvarati

Jack je polako zakoračio u ured "dobar dan"reče jack te stane pred profesora

Profesor kimne glavom te se blago nasmije.

"sjednite gospodine Rawn ... samo sjednite." pričekao je trenutak te duboko udahne i nastavi dalje " Molim vas da mi objasnite što se točno dogodilo na livadi danas. Što znate o cjeloj situaciji . . ."

"ja sam došao pred kraj ali znam da je jack udario onog smrtonošu a ovaj se srušio prije toga je zgrabio maju"reče jack i duboko udahne"a dalje znate"reče jack

Zlotr se na trenutak namrštio ... cijela situacija ga je zbunila.... "Smrtonoša na Livadi Hogwartsa... hmmmm" razmišljao je naglas "Još jedno pitanje ... odakle vi znate čaroliju koju ste koristili na livadi?" podigao je obrvu. Čitao je Jackovu prijavnicu, ali zanimala ga je njegova verzija

"kao to sigurno znate ja sam pohađao tri razreda u durmstrangu a ondje se svašta nauči nebi vjerovali kada bim vam kazao što sve znam"udahne jack i spusti pogled prema rukama koje je grčevito stiskao

Zlotr se blago nasmijao. Osjetio je snažnu blokadu Jackovog uma te izvio obrvu
" Dobro ... slobodni ste." duboko uzdahne te zapiše nešto na pergament... "Pošaljite sljedećeg da uđe..." nije dizao pogled s pergamenta

"jesam li u nevolji"upita jack polagano ustajući

Zlotr podigne pogled te se zagleda u njegove oči " Ovo je protokol. Nije baš uobičajeno da se nađe smrtonoša u našem okrugu i da ga skupina učenika prve godine onesvijesti" odložio je pero te duboko udahne

"Ali .. moram vas upozoriti na nekoliko stvari. Vaša prošlost mora ostati van zidina Hogwartsa ... svoje prijatelje morate držati van školskog imanja, ako me razumijete. No ..." nasmije se "...što se tiće nevolja i kazni, ne. Rekao sam... bodovi vas čekaju"

"jack je pozurio van no baš kada je uhvatio za kvaku kako je mislio svoje prijatelje mora držati van školskog imanja."što ste time mislili kada ste rekli da svoje prijatelje moram držati van školskog imanja"reče jack sa svom hrabrosti koju je pronašao u sebi

"Mislio sam o posjeti koju ste primili prvih dana vašeg boravka ovdje. Nažalost, nismo im mogli uči u trag da saznamo kako su prešli barijeru i ušli u okrug Hogwartsa... niti smo saznali išta o toj organizaciji. Naravno ... bilo bi od velike pomoći kada bi nam Vi rekli nešto više o tome"

jack se nasmijao"nemojte ni pokušavati jer možete samo nastradati "jack spusti perlinu i pokaže profesoru znak koji je lagano bljeskao"ja sam jedan od njih i neću vam reći ništa osim da nisam u opasnosti jer oni se bave zločincima" reće jack sa osmjehom

"Drago mi je da je to prava strana zakona... ali opet vas molim da posjete primate van školskog terena nasmije se te kimne glavom

"Možete reći kolegi da uđe..." iza vrata je kukucao J.G

~Napokon~ pomisli Jack i uđe... "Dobar dan", pozdravi on

Jack je polako otvorio vrata te propustio jacka g unutra te za sobom zatvorio vrata.

"Ah ... još jedan Jack... uđite gospodine Gibson..." te pokaže na stolicu ispred radnog stola

Jack sjedne i upita profesora, "trebali ste me?"

Profesor kimne glavom

"Mogli bi to tako nazvati ... zapravo ovo je neka vrsta protokola" ozbiljno nastavi "Recite mi što se to dogodilo na Livadi"

"Pa došao je taj smrtonoša Stevan... Ne... Stefan i napao je Maju, Fleur se umiješala i tijekom te prepirke sam ga ja opalio kamenom po glavi", reče Jack

"Svaka čast na hrabrosti ... no mene zanima ... što vas je to potaklo... i zašto je napao Maju"

"Pa on joj je u rodu ja mislim i prije ju je stalno napadao... Seksualno...", reče Jack, "Maja je rekla da će prestati, ali istu laž možemo reći sto puta, no neće postati istina!", reče Jack malo agresivnije...

Zlotr je sve zapisao na pergament i ozbiljno promotrio J.G " Oh ... tako znaći ... to mjenja svakako situaciju. Dali ste bili životno ugroženi kada ste ga napali?"

"Ne ja, nego Maja i potencijalno Fleur", reče Jack

"Znaći vi ste ih štitili jer su bile u opasnosti?" Zlotr ga pogleda kao da ga je poticao na odgovor

"Da", reče Jack, "ako je štitio prava riječ, onda da, jer štitio sam i sebe, ipak je on smrtonoša"

"Jako dobro ... " zapisao je to na pergament te se nasmijao "Veoma hrabro .. ali i nepromišljeno moram priznati. S moje strane ste slobodni."

"Gospodine, inteligentni ste, vjerojatno biste i vi to napravili.", reče Jack, "pogotovo za osobu koju volite"

Zlotr se nasmijao "Ah, ljubav... velika motivacija da" odložio je pero " Da, vjerujem da bi .. ali vidite.. ipak sam malo obučeniji u uporabi štapića"

"Zato sam imao kamen", reče Jack šaljivo, pa se ustane, "bilo mi je drago", reče i krene prema vratima

"Neko vrijeme se držite podalje od nevolja ... i POŠTUJTE pravila...." nasmijao se te krenio za njim... cure se još nisu pojavile

" Kada naiđete na mjau ili Fleur... pošaljite ih"

"U redu", reče Jack te izađe

Maja je stajala pred vratima profesorovog kabineta. Nije bila u bolnici. Znala je da ju madame Pomfry ne bi brzo otpustila pa je zatoo rađe prije došla do profesora na razgovor. Onako puna modrica i ogrebotina skupljala je hrabrost. Na kraju je pokucala na vrata kabineta.

Profesor se ispravio u mjestu te opet prekrižio prste na rukama "Sloodno"

Maja je polako ušla u kabinet i rekla:"Dobar dan profesore!".

Profesor podigne jednu obrvu te se blago nasmije " Vidim da je madame Pomfry izgubila dar lječenja" pruži ruku prema stolici

" Sjednite molim vas"

Maja je sjela i tiho rekla:"Nije madame Pomfry ostala bez svog dara, samo još nisam bila kod nje. Nego srela sam Jacka na putu. Rekao mi je da me trebate!" dodala je.

"Protokol" Zlotr se blago nasmije te se nasloni i dalje gledajući Maju u oči. Sada ozbiljnije krene dalje "Zbog vaše sigurnosti i sigurnosti svih učenika ove škole ... moram vas zamoliti da mi kažete... znam da bi moglo biti neugodno. Ali. Tk je taj čovjek?"

Maja je duboko udahnula i rekla:"On je kolega mog očuha Nicka. Mama i Nick su me slali k njemu na nazovimo ih tako instrukcije iz matematike. Mama je na tome inzistirala. Niko nije znao za to. .U početku je bio dobar i drag i bilo mi je zabavo ići na matišu, ali onda.. onda onda je sve pošlo naopaako!". Opet je počela plakait. Suze su joj same tekle i nije ih mogla zaustaviti.