Ovdje možete svoje tekstove objaviljivati ako želite.

evo, ovo je moja seka bila sastavil, kada sam ja bila prvi razred i pisala pjesmicu za učiteljicu, za moju finu Zumru:

Moja uča ima cvike,
dosta mi je i nje, i njene vike.... :D

Nije nešto emotivno, ali daje ideje...

hm, zašto sam morala vidit ovu temu, ha? ja imam pjesmica jako jako jako jako puno...

ANĐEO I JA

Ovo je sve bilo gotovo prije nekoliko sati
Kad je anđeo napuknutih krila došao do mene
Rekavši da ni sam ne zna kamo bi
I da mu jedino ja pomoći mogu.

Mislila sam da je došao da dug naplati
No on je sjeo i dopustio suzi da pred čovjekom krene.
Ali u 15 minuta rekao je samo „Ti“,
A ja nisam znala što bih, plakala ili se molila Bogu.

Rekao je sebi u bradu „Ona nikako da shvati“
I samo lagano pogledao u mene.
„Koliko je vremena potrebno tebi
Da shvatiš da ja bez tebe ne mogu“?

Jedino što sam tad mogla je ruku mu dati
I pustiti vlastitu suzu da niz lice krene.
I time sam samo zagorčala život sebi
Jer to je bilo kao da sam uzela drogu.

Zašto je to toliko jako da i anđeo pati,
I da tako savršeno biće ne može bez mene?
Kako je moguće da njegovo savršeno srce nesavršenu dušu ljubi
I da to bez obzira na sve prizna Bogu?

Pouku svega ovoga mogu vam dati
Da se ni savršenstvo na kraju na dobro ne okrene.
No neka vas ništa ovo ne čudi
Jer ipak anđeli sve mogu.

Lijepa pjesma!

Evo par mojih:

---------------------------

Zauvijek izgubljeni

Mi smo crno i bijelo,
u kraljevstvu nemira,
dok nam život teče kroz prste!

U snu mi govore,
crne sjene bez lica,
o osjećaju koji nema nadu...

To ide u krug,
iz dana u dan,
a mi se nadamo,
da je običan san!

Mi smo zauvijek izgubljeni,
daleko od nade,
daleko od nas samih...

Pratimo vjetar,
jer on je znak,
bez početka i kraja!

[Solo]

To ide u krug,
iz dana u dan,
a mi se nadamo,
da je običan san!

Mi smo zauvijek izgubljeni,
daleko od nade,
daleko od nas samih...

Dok padamo sa sedmog neba,
pod okriljem crnih misli,
imamo sve što nam treba,
ali svi pokušaji su suvisli!

To ide u krug,
iz dana u dan,
a mi se nadamo,
da je običan san!

Mi smo zauvijek izgubljeni,
daleko od nade,
daleko od nas samih...

To ide u krug,
iz dana u dan,
a mi se nadamo,
da je običan san!

Mi smo zauvijek izgubljeni,
daleko od nade,
daleko od nas samih...

---------------------------------

Crna ruža

Vidio sam te... Onog dana...
Pomislio sam... Kako to da si sama?
Tada sam osjetio ljubav
I znao sam da gledam sudbini u oči

Ne mogu prestati misliti na nju,
Na moju crnu ružu,
Čije je trnje zauvijek u mom srcu ostalo...

Priča je već ispričana,
San je već odsanjan,
Dok istina prolazi,
Nova nada dolazi...

Ne mogu prestati misliti na nju,
Na moju crnu ružu,
Čije je trnje zauvijek u mom srcu ostalo...

[Solo]

Ne mogu prestati misliti na nju,
Na moju crnu ružu,
Čije je trnje zauvijek u mom srcu ostalo...

Nikad nećeš znati koliko si mi značila,
Koliku si mi utjehu pružila,
Ali sada više ništa nije važno!

Ne mogu prestati misliti na nju,
Na moju crnu ružu,
Čije je trnje zauvijek u mom srcu ostalo...

Ne mogu prestati misliti na nju,
Na moju crnu ružu,
Čije je trnje zauvijek u mom srcu ostalo...

E Nino,ove dvije pjesme...U koju grupu se mogu svrstati?

Rock?Odlicne su

Pa ono, metal, rock... Hvala ti :) .

Ajde napisi josh koju...jer stvarno odlicno pises....ja sam dosta kreativna u pisanju,ali ne pisanju pjesama vec prica...

Imam otprilike 3 FF bloga na blog.hr
2 nisu u funkciji a treci sada zelim da ozivim..kad izadje novi psot ja wam swima jawim


hehehe

Lovac snova

Kada prestaneš sanjati,
prestat ćeš i živjeti,
ali sjene prošlosti neće nestati!

Ne idi na kraj sna,
jer tamo su samo laži!
Ne leti previsoko,
jer jednom ćeš pasti!

Ti si lovac snova!
Ali nekada vrijeme neće stati!
Ti si lovac snova!
Ne daj da te želja upropasti,
jer nekada je bolje živjeti nego sanjati!

Pravo rješenje ne postoji,
jer početak nije kraj!
To je samo pakao i raj,
to je tama i sjaj!

[Solo]

U daljini ili blizini?
U mislima ili u srcu?
U snu ili u javi?

Ti si lovac snova!
Ali nekada vrijeme neće stati!
Ti si lovac snova!
Ne daj da te želja upropasti,
jer nekada je bolje živjeti nego sanjati!

Ti si lovac snova!
Ali nekada vrijeme neće stati!
Ti si lovac snova!
Ne daj da te želja upropasti,
jer nekada je bolje živjeti nego sanjati!

PROBUDI SE!!!

-------------------------------------------------

Jedra sudbine

U prošlosti, zaboravljenom,
vodio je miran život,
ali onda se slomio!
Nije želio biti poput ostalih...

Kada je mjesec bio mlad,
kada su zvijede sjale,
Kada su ga svi napustili,
on je već izabrao...
Svoj put, svoj život,
i svoje želje za slobodom,
koje nikada neće umrijeti...

Njegova duše je sad slobodna,
ali luta negdje daleko...
Nije li njegov izbor najbolji?
Bez granica, bez dugova,
ništa ga neće zadržati osim neba...

Sada putuje ispod jedara sudbine
Ali stat će tek kad vidi neviđeno...
On bježi, on bježi,
od tame, od noći,
od uništenih sudbina ovoga svijeta!
Nema patnje, nema tuge
samo otvoreno more i duše...
Slobodne duše koje znaju živjeti!

Sloboda i ponos,
stvari za koje živi,
ali uvijek ima osmijeh na licu!
Ispod plavih neba,
na nemirnim vodama,
on je pronašao svoj mir!

[Solo]

NIšta mu više nije važno...

Sada putuje ispod jedara sudbine
Ali stat će tek kad vidi neviđeno...
On bježi, on bježi,
od tame, od noći,
od uništenih sudbina ovoga svijeta!
Nema patnje, nema tuge
samo otvoreno more i duše...
Slobodne duše koje znaju živjeti!

Stara poruka se ponavlja,
ali ju nitko ne sluša!
Moraš živjeti kao da ćeš umrijeti... Sutra...

Vishe mi se svidja ova drugaaaa...nekako ej...kako da kazem poucna u ovoj zadnjoj recenici...To je tako cesto nesto sto se kaze,ali kad ga bolje pogledas...zamisli se i vidjeti ces da ej to uistinu tako...

"Zivi kao da ces umrijeti sutra"

Extra,nema sta ;)

Hvala :)

Ajde ljudi malo vi dajte, ne mogu samo ja...

zavidim vam... prelipo pišete
mah, evo par mojih

and now the end is here

stoji slomljena na kiši
gleda u lokvu ispod sebe kako je sve veća i veća
želi da je to njezina krv
da krvari kao što joj krvari duša... srce...
osjeća kišu kako joj bubnja po vratu
osjeća kišu kako joj natapa robu
osjeća kišu kako joj lijepi kosu
polako je pomaknula prste desne ruke i ovila ih oko nečeg u džepu
lanci na hlačama su joj zašuškali
prekinuli tišinu ove čarobne i tužne noći
izvadila je papir i otvorila ga
oprosti, ali uz tebe ja nemam ništa
uzimaš mi sve - uzela si mi i srce
želim imati normalan život, ali ne mogu uz tebe
prošlost si od sad
i dalje te volim
"i dalje me voli?"
prošaptala je ispod glasa i nasmijala se svojoj gluposti
glupoj nadi u glasu da je to još uvijek moguće
da ne vidi ovo što vidi
otišla si na tjedan dana
ostala si dva
slomila si me
mislio sam da se nikad nećeš vratiti
opet si otišla
bez poziva, bez ikakvog znaka povratka
samo broj 3 na tvom jastuku
samo tvoj miris pokraj mene
samo trag tvog ruža na mojoj košulji
samo uspomene
zatvorila je oči i pustila papir
znala je svaki trag na njemu kako izgleda
suza joj se spustila niz lice
crna suza... zbog šminke, ali boje njezine duše sada
otvorila je oči i podignula pogled dok su joj završne njegove riječi odzvanjale u glavi
nadam se da ćeš mi moći jednog dana oprostiti što sam otišao... zauvijek
što sam te napustio
nadam se da te nisam povrijedio
oprosti mi... mrzi me... radi što želiš
volim te - uvijek jesam, pa čak i sad ću
suze su joj opet kliznule niz lice i kleknula je na male bijele kamenčiće
dotaknula je rukom hladnu ploču i pogledala njegovo ime
4... 3... 5... slova...
ubio se...
opet je zavukla ruku u džep i izvukla pištolj
"3 je bio broj dana ako ovo napraviš"
šapnula je i stavila pištolj na glavu
zadnji put je odslušala stihove pjesme The End
pjesme koju je sad lijepo čula iz slušalica
pjesme koja sad znači doslovno
and now the end is here!

pucanj...


****


strast

stepenica po stepenicu...
na trećem katu - blokada
ne ide dalje... ali nastavljaju... oboje... uz smijeh...
jutro je, susjedi se bude i viču na njih da budu tiše
zašto biti tiho?
novi grad, novi ljudi... vrijeme je za slavlje
peti kat - zadnji kat
prokleta zgrada bez lifta
on polako otključava vrata i ulaze u stan

nije se niti snašla, a već ju je gurnuo na vrata i počeo ljubiti vrat
osjetila je kako joj se bilo ubrzava
kako joj on ljubi mekim i vrućim usnama vrat
rukama ga je gurnula u sobu... na krevet... na plahte...
plahte - kao da čekaju na njih
bijele i jedinstvene... predivne...
savršene za ljubavnu noć

roba po podu...
uzdasi u uhu...
otvorena boca vina na radnom stolu...
zgrčene plahte...

rukama mu je prošla kroz kosu i pogledala ga u oči
oči koje joj i sad čitaju dušu
oči koje su joj nešto najvrijednije
njegove oči... njezine ljubavi... njezinog svega...
povukao ju je polako - s jastuka, s plahti - prema sebi
njegove ruke na njezinoj kralježnici
njezine ruke na njegovom vratu
zajednički uzdasi, izdasi, noć, ljubav, strast...

zadnji uzdah, pogled i osmijeh

****

za osobu koja me spasila od vječnog prokletstva

...noć...
...zvjezde...
...šum valova...
...mjesec... ...puni...

jedno visoko staro stablo puno uspomena - samo i napušteno
tamna prilika ispod nje stoji jednom nogom naslonjena na stablo, a očiju uprtih u nebo
tamno smeđa kratka kosa mu se lagano viori na povjetarcu
ruke su mu u džepovima... promatra zvjezde
traži nešto u njima... nekakvu nadu... nadu da postoji riješenje... nadu za bolje sutra...
toliko je puta izgubio nadu za život, ali uvijek bi se vraćao
zašto?
što ga to drži?
zašto je još tu?
zašto nije skup kostiju ispod hladne ploče?
razočarano je spustio glavu prema kratkoj zelenoj travi
jedna zvijezda... savršena i blještava... spustila se niz nebo
iznenađeno je dignuo pogled i pogledao u nju
pošao je par koraka naprijed i nogama zagazio u noćno pjenušavo more
pružio je ruku prema zvijezdi u nadi da će ju uspjeti uhvatiti
zatvorio je oči i poželio...
nekoliko je sekunda tako stajao sve se više uspinjući na prste
osjetio je nečiju ruku oko svoje desne ruke
drugu ruku na lijevom ramenu
polako je otvorio oči i okrenuo se
na tren... samo na tren ju je ugledao...
njezinu svilenu kosu...
njezine oči pune sjaja...
pošao je rukom prema njoj, ali ona je nestala
zapanjeno je gledao u taj prizor
osjetio je kako ga nešto zove
kako ga ona zove
bila je tu. u to je siguran.
opet je pogledao mjesto gdje je ona maloprije stajala.
pogledao je u nebo... u zvjezde...
zatvorio je oči i potrčao...
rukama je gurnuo stablo i nastavio trčati...
kroz šumu... kroz visoku travu...
sve brže i brže...
gdje li će?
gdje treba stići?
ima još 2 minute
2 minute do kraja...
do kraja zadnje nade
može li stići?
izbio je kod rijeke... rijeke... tako blizu mora...
rijeke užurbane i brze
vidio ju je
kiša je počela padati
ona je u kapuljači i gleda u rijeku
počela je ulaziti u nju
brzo je došao do nje...
noga joj je počela ulaziti ispod površine...
zatvorio je oči i pružio ruke
osjetio je njezinu ruku ispod prstiju, te je otvorio oči
čvrsto ju je stisnuo i maknuo s rijeke
nježno ju je naslonio je obližnji zid i naslonio čelo na isti taj zid
zadihano ju je pogledao
pogledala je i ona njega
po prvi put...

****

huh, imam ja još toga...
al ne da mi se sad stavljat xD

Ma divne su i tvoje :) !

Ne odlazi

Nije bilo teško,
zaljubiti se u tebe,
kada sam te vidio,
zaboravio sam na sebe!

Nije bilo lako voljeti,
ali bez ljubavi se ne može,
bez nje smo kao knjiga bez stranica,
bez početka, bez kraja!

Sjeti se boljih dana,
Nemoj ići!
Ti si moja bolja strana,
moje svjetlo u tami!
Ljubav nije samo igra,
onda je smisao života!
I zato... Ne odlazi...

[Solo]

Sjeti se boljih dana,
Nemoj ići!
Ti si moja bolja strana,
moje svjetlo u tami!
Ljubav nije samo igra,
onda je smisao života!
I zato... Ne odlazi...

Svaki tvoj dodir bio je san,
svaki pogled mi je uljepšao dan...
Nemam čime ispuniti srce,
jer praznina je tamo gdje si bila ti...

***

Sjeti se boljih dana,
Nemoj ići!
Ti si moja bolja strana,
moje svjetlo u tami!
Ljubav nije samo igra,
onda je smisao života!
I zato... Ne odlazi...

Sjeti se boljih dana,
Nemoj ići!
Ti si moja bolja strana,
moje svjetlo u tami!
Ljubav nije samo igra,
onda je smisao života!
I zato... Ne odlazi...

----------------------------------

Put

Izgubljen u labirintu,
između četiri zida,
ne znam gdje ću ići,
ne znam gdje ću stići!

Oh, kako želim odustati,
okrenuti se i otići,
ali želja me potiče
da idem dalje!

Ooooh!
Kuda ićI...?
Između crnoga i bijeloga
postoji samo sivo!
Ooooh!
Kuda ići...?
Pravi put sami sebi stvaramo!

[Solo]

Ooooh!
Kuda ićI...?
Između crnoga i bijeloga
postoji samo sivo!
Ooooh!
Kuda ići...?
Pravi put sami sebi stvaramo!

Na raskrižju života,
samo se jednom nađemo,
u glavi, u mislima,
mi ga i riješimo!

Mi smo samo vječni putnici,
tražimo nešto, a ne znamo što!

Ooooh!
Kuda ićI...?
Između crnoga i bijeloga
postoji samo sivo!
Ooooh!
Kuda ići...?
Pravi put sami sebi stvaramo!

Ooooh!
Kuda ićI...?
Između crnoga i bijeloga
postoji samo sivo!
Ooooh!
Kuda ići...?
Pravi put sami sebi stvaramo!

Nemoj ići!
Ti si moja bolja strana,
moje svjetlo u tami!

--> predivan dio... wooooow... svaka čast ;)

****

fun! fun! fun!

Pet…
Četiri…
Tri…
Dva…
Jedan…

Noć puna zvijezda i mi opet na ulicama
Smijeh, zabava, ludi provodi…
Ulične lampe podrhtavaju
Zemlja nam se miče ispod nogu
Trčimo, smijemo se, vičemo…
Kao da smo sami
Kao da je svijet naše igralište

Ponekad se desi da smo u depresiji
Ponekad se desi da nemamo volje za životom
Ponekad se desi da mislimo o smrti
Pa što?
Tko ne?
Tko ne može imati jedan loš dan u životu?
Dan? Tjedan? Mjesec?
Bitna je činjenica da još smo tu!
Stojimo nogama i tijelom na zemlji,
a duhom lebdimo daleko iznad oblaka i stvarnosti
Živimo san, a sanjamo život!

Pa, hajde, izađi van!
Istrči na ulicu!
Prekini nas gledati iz kuta!
Pridruži nam se!
Lutaj s nama!
Prekini biti samo stranac iza ugla!
Budi dio nas!
Skači s nama u podivljaloj gomili!
Zaboravi na surovu i bolnu stvarnost!
Zatvori oči i prepusti se ritmu!
Pusti da te note pjesme ponesu i zapjevaj na sav glas!
Raširi ruke i zapleši!
Osjeti ritam pod nogama!
Zaboravi na ljude oko sebe!

I dalje ti vidim oči kako sjaje u mraku.
I dalje vidim kako nas gledaš iz mračnog kutka.
Daj, daj!
Raspoloži se!
Dođi k nama!
Igramo najbolju igru.
Igru u kojoj zaboravljaš živjeti.

Jedan…
Dva…
Tri…
Četiri…
Pet…

****

miris ljubavi

Park
Visoka crna stabla
Guste sjene
Nigdje svjetla osim mjeseca i zvijezda
Bijela stara klupica
Jedva vidljiva dva lica
Tako daleko jedno od drugoga
Bez snage da se pogledaju
Bez snage da se dotaknu pogledima
Sramežljivo si dotiču prste
Polako ih isprepleću

Ona zatvara oči
Osjeća dodir kao ništa nikad prije
Križ bez značenja joj visi s vrata
Čuje kako se njiše u zraku
Odjednom joj je težak
Pojačala je stisak jer joj se učinilo da on odlazi
Da odustaje, da će ju ostaviti…

Osjetio je stisak
Pogledao ju je
I dalje ga nije gledala
Čini li se to njemu ili ona žmiri?
Nesigurno, bojeći se da ne pokvari trenutak, se primaknuo
Lišće je zašuškalo
Mogao joj je čuti disanje
Mogao je čuto svoje srce kako divljački lupa
Nesigurno je izvukao prste iz stiska

Osjetila je očaj u sebi
Napušta li je?
Onda je osjetila toplinu njegovog tijela
Srce joj je prestalo kucati
Prestala je disati
Otvorila je oči
Pogledala ga je između pramenova kose
Bio joj je tako blizu
Previše blizu
Kako će se kontrolirati?
Ne samo ona – i on.
Oboje!

Čudno se osjećao u njezinoj blizini.
Kao da mu ništa nije sveto
Kao da mu je bitno upravo ništa
Kao da mu postoji samo ona
Nitko drugi
Dotaknuo joj je rukom mekanu kosu i maknuo ju s lica
Napokon joj je mogao vidjeti lice kako treba
Unatoč tami, unatoč jedva vidljivoj svjetlosti
Prstom joj je prešao preko jednog obraza
Preko usana

Zatvorila je oči
Zadrhtala je zbog njegovog dodira
Ne baš intimnog, ali previše bliskog
Previše bliskog za oboje u ovoj situaciji
Imao je pravo
Ne mogu se suzdržati
Otvorila je oči i pogledala u njegove
Nisu samo preko slika pune zvijezda
I sad su
Sjaje se… cakle na ovoj svjetlosti
Nije se mogla pomaknuti

Polako je jezikom oblizao usne
Premišljao se – da to učini ili ne?
Polako joj se približavao
Ruku je njoj sad stavio na vrat

Shvatila je što želi
Pokušala ga je gurnuti od sebe
Bio je previše jak

Rukama je maknuo njezine ruke
Usnama dotaknuo njezine usne
Osjetio je kako se ne miče
Osjetio je kako se sledila
Unio se u poljubac i polako ju položio na klupu
Pustio joj je ruke

Bunila se
Nije uzvraćala poljubac
Onda je popustila
Ipak je to on
Ovila je svoje ruke oko njegovog vrata
Zarila ih u njegovu kosu
Poljubila ga nazad

Bio je sretan
Bio je sretan što je ona tu
Što je tu samo za njega
Što ju ljubi
Što ga ona grli

Vjetar je zašuškao donoseći lišće
Donoseći miri jeseni
Miris ljubavi

Hvala :) !

Tvoja prva pjesma mi se sviđa jer odiše mladalačkim duhom, podiže raspoloženje, a druga je jednostavno lijepo napisana.






P.S. Za sve nepoštene čitatelje, sve moje pjesme su zaštićene Copyrightom, tako da netko nebi ukro.

Mio nono

Ovu veče kada se vjetar sprema
meni je hladno, a tebe nema.
Uz prozor sjedim, u daljinu gledam
hladno mi je, a tebe nemam.
Razdvojeni smo opako
i bol je ostala duboko.
Smrt je ta koja nas je razdvojila,
a ja te još uvijek nisam preboljela.
Kada je tama nastala
kad se izgubila nada posljednja
jedino sam željela da kraj mene si
te da me čuvaš od zala svih.
Rekao si: "Za tebe uvijek bit ću tu."
i sad kad te trebam nisi tu.
Je li ovo kraj
ili ću opet jednom ući u tvoj zagrljaj?
Želim opet da ti kažem ono,
a to je:"Volim te moj nono!".
Nono jednom ćemo opet skupa biti
ja te neću iznevjeriti.
Bit će opet kao kad sam mala bila
kad sam predivne trenutke uz tebe proživjela.
Tada ćemo zauvijek skupa biti mi
i nikada nas niko neće rastaviti.


By
Maja

:o WoW :o
:clap:
Ovo je moćno, very moćno

Potpisujem...... EXTRA!

Ovu nisam ja pisala al ewo ova me ocarala za veceras

A tebe nema više

Zatvaram se u sebe
znam da dalje ne mogu bez tebe
Zivot je jedan
ali potpuno bijedan..
i tada tek svatis
da vrijeme ne mozes da vratis ..
u sebi patis..
zelis da do nje svratis..
da joj cujes glas..
jer nema je .. nema nas..
kucnuo je zadnji cas..

Srce polako da kuca prestaje
I slika koja je prekrivala stvarnost sada nestaje
Stvarnost ostaje gola
I samo ove slike bola
Ti i ja nikada vise zajedno
A bili smo kao jedno
Samo te jos nesto molim
Nikad ne zaboravi da ja te volim

Sad sjedim sam u ovoj sobi bola,mraka,tuge
I u mislima trazim neke nove pruge
Al sve opet vode ka tebi
I vjeruj mi ja te namjerno povrijedio nikad ne bi*
Jos i sad za tebe pisem i
disem
Al znam da je za sve prekasno
Ni dan danas mi nije jasno
Kako je onako jaka ljubav
Nestala zauvijek

Pisao moj frend criSp

Zamislimo si da crtamo anđela kojemu ne znamo lice
Ne vidimo mu dušu ali znamo da leti poput ptice;
Znamo jedino da je to božansko biće
Da ima moć ljubavi, moć svjetla i da svu tamu razgrnut će.
No i dalje ne znamo kako nacrtati lice stvorenju tom
I treba li oko njega crtati svijet, sunce, ljubav ili čak grom.
Ne znamo na što očekujemo da crtež liči
I hoćemo li sve stići;
Hoćemo li moći nacrtati sve što treba na crtežu biti
Imamo li dovoljno vremena pažnju na svaki detalj obratiti?

Ponekad mislimo da vremena nikad dovoljno nema
I želimo da što brže prođe tren kada nas, nekada, hvata trema.
Želimo da sve ono neugodno odleprša što bržim letom
I da bez straha nastavimo koračati ovim svijetom.

S druge pak strane, ljubavi i sreći ne želimo da dođe kraj
Želimo da su uvijek tu, da naš život bude raj
I da trenutak kojim započinje svako divno stanje
Zauvijek traje i ne pretvori se u zavaravanje.
Želimo da taj trenutak bude dug poput vječnosti
I da opet postanemo djeca sreće, a ne ljudi na putu zrelosti.
Jer tada nam i vječnost previše kratko traje
I svjesni smo toga, nema vremena za pomisao „Ajme, već kraj je!“
Prepuštamo se trenutku kao da živimo neki predivan san
Da sanjamo u zvjezdanoj noći nakon koje nikad neće svanuti dan.

A kada ljubav pokuca na ona vrata što do prozora stoje
Onda poželimo da trenutak i vrijeme ne postoje
Poželimo zaustaviti sve što je za prolaznost vezano
I sa tri ruke hvatamo što nam je kroz vrata dano.
Jer ljubav je osjećaj koji zaustavlja vrijeme
Koji liječi tugu i olakšava i najteže breme
Ljubav je krivac što poželimo odmah tada imati sve
I zaustavit vrijeme da imamo prostora za ostvariti sne.
Zaustavljeno vrijeme tada je jedina mogućnost za provedbu ideja svih
I upoznavanja onih anđela, s početka priče, krilatih

Tek kada upoznamo ljubav možemo svjesno naslikati anđelovo lice
I tada će slika postati potpuna, daleko više od one početne skice
Jer ljubav otvara oči slijepima i daje sluh onima koji ga nemaju
Daje samopouzdanje nevjernima i svima koji nešto trebaju
Anđeo tada poprima oblik kakvog dostojan je
A ono zaustavljeno vrijeme, sada pušta se
I tada se slika privodi završnici
A u život dospijevaju glumci

Životom kročim ponosna, bez obzira koliko vječnost je duga
I teče li vrijeme ili stoji, ne dopuštam da me nadvlada tuga =)