kočija se zaustavila u Little Hangletonu. Aicha je izašla prva i automatski joj se grlo stegnulo. nije morala niti pitati koja je to kuća njezina. bilo je očito. jedina kuća obrasla u travu, stara i strašna.
"oooo... ovo će stvarno trebati preurediti."
rekla je prvo što joj je palo na pamet.

Kočijaš je pitao Tritona dali da ih pričeka "Kod Obješenog čovjeka" Triton je odgovorio te pogledao dvoje ljudi koji su se zagledali u Tritona i Aichu. Okrenio se prema kući te stavio ruke u džepove. "Idemo vidjeti?"

Aicha je progutala slinu.
"pusti mene prvu ako bude kakvih zmija."
pošla je ispred njega i nastavila hodati. smrknuto je gledala ispred sebe u travu.
"ma jesam bistra."
odjednom je stala i okrenula se prema Tritonu.
"pa sad nema zmija."
zavrtjela je glavom i nastavila dalje.

Tritona su ponajmanje zabrinjavale zmije. Čučnio je kako bi bolje promotrio tragove koji su bili uz Aichine. Osvrnio se i pogledao u kuću "Stani malo" došao je do aiche "Očito ima i hrabrih klinaca koji se tuda motaju" nadao se da su klinci za svaki slučaj stiskaoje štapić u džepu. Kao da će mu pomoći ~Od sada ozbiljnije shvaćam sate Čarolija, ako ništa drugo, taj profesor me priprema za ovakve situacije~ "Sigurna si da je to mjesto napušteno?"

Aichi su se tek onda posložile sve kockice u glavi. povukla je Tritona za ruku i natjerala ga da ju pogleda.
"sto posto sigurna. tu se stvarno klinci motaju. sve su mi rekli. znaju provaliti unutra, upaliti vatru u dnevnom boravku u kaminu i proizvoditi razne zvukove kako bi plašili mještane. kuća je potpuno napuštena. ok? smiri se, opusti se..."
dlanove je stavila na njegove obraze.
"sve je u redu. nema nikoga ovdje osim nas dvoje i onih klinaca iza mojih leđa koji trenutno..."
te se nakašljala i okrenula prema kući i rekla glasnije.
"...ŽELE PROVALITI U MOJU KUĆU I MISLE DA NE ZNAM!"
vidjela je kako par dečkića bježe 's mjesta događaja', te se opet okrenula Tritonu.
"vidiš... nema razloga za strah. želiš li dalje sa mnom? možeš me pričekati ako ne želiš. razumijem te."

Triton ju samo na trenutak pogleda te namjesti kravatu i bez riječi krene prema kući. "Što je najgore što mi se može dogoditi?" procjedio je kroz zube sve se bliže približavajući kući ~naići na tko zna kakvu reinkarnaciju gospodara tame ili na smrtonoše koji bježe od lova na njih ... ba ... što je najgore što mi se može dogoditi" došao je do vrata i uzeo lokot u ruke

Aicha je došla do njega.
"ostani tu."
siknula je i otključala lokot, te ušla u kuću.
~ koja si ti budala, Aicha. stvarno si kreten. kog vraga ćeš ovdje s njim? mogla si sama doći... valjda. ~
udahnula je suhi zrak pun prašine i kihnula.
~ prokletstvo. ~
"Lumos"
promrmljala je i na štapiću joj se upalilo svjetlo. prošla je kroz cijelu kuću.
~ ovo definitivno treba renovirati. pod hitno! jedva čekam... ~
udahnula je na pluća i glasno se zakašljala. krenula je stepenicama na kat. prošla je apsolutno sve i došla do dnevne sobe. stresla se.
~ ovdje je Tom ubio oca, djeda, baku i vrtlara. ~
ogledala se oko sebe. predivan kamin, stara fotelja... naslonila se rukama na naslon fotelje i okrenula, te vrisnula. uzdahnula je.
~ samo osušena biljka, budalo. ~

Triton je naglo pogledao prema mjestu odakle je došao Aichin vrisak. Već je hitao stepenicama preskačući i po tri odjedno. Došao je do mjesta gdje je stajala sa isukanim štapićem. Brzo se ogledao oko svoje osi te izvio obrvu i samo ju pogledao

Aicha ga je pogledala.
"oprosti. malo te uplaši kad ispred tebe naglo iskoči osušena biljka."
rekla je sarkastično i opet se naslonila na naslon fotelje.
"znaš što prvo leti iz ove kuće?"
upitala ga je. nije čekala odgovor.
"ova fotelja."
bubnula je dlanovima od nju. prešutjela je onaj dio da je Tom bio zadnja osoba koja je sjedila u njoj.
prošetela se do kamina te prošla rukom niz zid.
"ovdje će trebati dosta novaca uložiti, zar ne? iako bih komotno mogla pozvati bagere da sruše kuću."
pogledala je Tritona.
"bezjačke tvorevine."

Triton još uvijek nije spremao štapić. Obišao je fotelju u velikom luku te došao do jedne police i poćeo pregledavati stvari koje su još bile u jednom komadu. "I ne izgleda tako loše ... makniti čaroliju tame s prozora, okrečiti, izvuć prašinu ... ulaštiti drvo... novi namještaj i super"

Aicha ga je promatrala.
"ne izgleda loše?"
okrenula se oko sebe i tiho zahihotala.
"ako ti tako kažeš."
sjela je na pod i počela crtati razne oblike svjetlom iz štapića po podu. počela je grickati usnicu i razmišljati koliko toga treba napraviti u ovoj kući. u glavi je već imala plan svake sobe kako će izgledati, ogroman travnjak oko kuće, ruža penjačica oko vrata... osmijehnula se.
~ napokon imam nešto svoje. opet moram od nule krenuti, ali eto... bar ću imati nešto što će se meni sviđati. ~
pogledala je Tritona.
"želiš li da idemo?"

Triton skine sako te ga baci na fotelju i zasuče rukave "Ma da? Pa tek smo došli" puno bi mu draže bilo da je izabrala drugi dio međe i da je izabralakuću obitelji Gaunt,a ne Riddleovu. No to je bio njezin odabir pa se osvrnuo "Ako ništa drugo, barem da postavimo zamke za one pajdaše"

Aicha je uzdahnula. ustala se i došla do prozora. rukom je napipala roletne.
"Tritone, pa ovdje nije nikakva čarolija."
naslijala se i pokušala otvoriti roletne. kako nija išlo. odmaknula se i pukla šakom u staro drvo koje je odmah puklo. svjetlost je ušla u sobu. ugasila je svoj štapić i opet sjela na pod.
"ma neka se djeca zabavljaju još par dana. pusti ih. ionako će već za dan do dva ovdje biti cijela ekipa za renoviranje."

Triton je zinio i pogledao prozor "ooooooookeeeeee ovo je bilo čudno" zacrvenio se te došao do prozora ~zaista čudno~

Aichi je bilo zanimljivo gledati ga kako uz nju otkriva 'čari bezjačkog svijeta'. osmijehnula se. onda joj je na um pala još jedna sitnica koju Triton ne zna. ustala se i stala pokraj njega, te naslonila na prozor.
"znaš ti da imaš za curu bogatunku?"

"Ma neeeee" Triton se nasmije te se ogleda po kući "Nekako mi to ne ide u um" izvije obrvu još uvijek gledajući sasvim obićan i dosadan prozor

"ma ne, ne..."
mahnula je rukom kroz zrak.
"ne mislim ja na ovu kuću već na svoj bankovni račun u Gringottsu. otac mi je bio podosta bogat, a također i njegovi roditelji... kad sam sređivala stvari oko ove kuće sredila sam da mi taj bezjački novac prebace u čarobnjački. ima ga podosta."
nasmijala se.
"na kraju će mi i dobro doći, zar ne?"

Triton odvrati pogled s prozora te ju zagrli "Paaaa ako želiš biti spisateljica i pjevačica dobro je da imaš vjetar u leđa ... zlatnici su samo to, jetar u leđa. Važno je da znaš jarbol usmjeriti ka pravom putu"

Aicha se osmijehnula i naslonila glavu na njegova prsa.
"taj novac mi je samo došao u pravi trenutak. znači mi apsolutno ništa. mrzim novac. ali da, shvaćam što hoćeš reći."

"Darago mi je" gledao je čudne predmete po sobi "Kako planiraš urediti kuću? Ćeš imati ovakvih .. .. čudnih predmeta?"

"ah, ne..."
uzdahnula je.
"vidjet ćeš kad ju uredim. nećeš prepoznati ovu kuću. jedino što će biti prepoznatljivo će biti ovaj kamin ovdje."
zavrtjela je glavom.
"imam pregršt ideja u glavi. bit ćeš iznenađen kad vidiš ovo mjesto za tjedan do dva tjedna."

"Aj, a ja baš ne volim iznenađenje. Niš, idemo li onda do Obješenog čovjeka pa nazad za Hogwarts?"

Aicha je kimnula glavom.
"da, naravno da idemo. e, da..."
povukla ga je za rukav.
"što kažeš na to da sad potražimo usput onu prodavaonicu koju toliko žarko želiš posjetiti? možda je ima tu."

"Misliš da ima?" Triton se zamisli "Pa možemo da" uzme sako te ga otrese od prašine "izgledam li dovoljno bezjački za tu prodavaonicu?"

"izgledaš upravo kao da... si došao od... nekud... tamo..."
počela je vrtjeti rukom.
"predobar si u tome."
na kraju je priznala i nakašljala se.
"ovaj, da... izgledaš savršeno dobro."

"Pa dobro ne želim izgledati savršeno dobro kao bezjak, možda samo prolazno..no dobro..idemo..joj ne ček....rekla si da sipromjenila bezjačke novce, zar oni ne koriste galeone?" dok su silazili niz stepenice Triton iz džepa izvuče par zlatnika te nabora čelo

"ah, ne..."
Aicha je izvukla novčanik iz džepa i pokazala mu novčanice.
"zato sam ja rekla da ja sve plaćam."
potapšala ga je po ramenu, te su izašli iz kuće. okrenula se i zaključala lokot. potapštala je vrata i došla do Tritona.
"kroz trnje do zvijezda!"
viknula je i pokazala travu koju moraju proći.

***nnv***

kočija je stala ispred kuće.
"dao Bog da mu se svidi, ako ništa... bar naša soba."
promrmljala je ispod glas i izašla iz kočije na kratku i urednu zelenu travu. bacila je pogled prema kući koja je sad imala bijelu fasadu i crne okvire prozora, te se nikako ne bi reklo da je do prije 2 tjedna bila ruglo. zatim joj je pogled prešao preko ruža koje su, unatoč vremenu, cvale. desno je bacila pogled na mali park koji je napravila sebi za dušu - opasan visokim borovima, s jednom jedinom klupom u sredini koja se nije vidjela zbog mraka kojeg su stvarale krošnje čak i po ovom vremenu. zatim je bacila pogled prema nekad staroj kući vrtlara, a sad zgodnoj maloj kućici u kojoj je živjela obitelj koja je radila za nju - otac Peter, majka Marina i dvoje djece; dvogodišnja Mariane i šestogodišnji Roberto. Marina je došla do Aiche:
"come stai, Marina?"
"benissimo. tu?"
"bene. come sono Mariane e Roberto?"
"sono bene. chi è questo?"
"questo è Triton."
Marina se zahihotala.
"dov'è Peter?"
"giardino."
"gracie. arrivederci."
"arrivederci, singorina."
"to je bila Marina. zna jedino pričati talijanski. naš jezik tek uči. Peter joj je muž. imaju dvoje djece. dvogodišnju Mariane i šestogodišnjeg Roberta. žive u ovoj maloj kućici, rade za mene."
"Aicha!"
"ej, Peter. kako napreduje moj vrt?"
"odlično, odlično... zaista ne shvaćam kako uspjevaju po ovakvom vremenu!"
pogledao je u ruže.
"ipak je ovo ukleta kuća."
Aicha je rekla posprdno, te su se nasmijali.
"ovo je Triton. Tritone, ovo je Peter."

Triton koji je jedva shvačao što se događa pruži muškarcu ruku "Drago mi je" te se blago osmjehne "Dobro vodite vrt" Usprkos svim očekivanjima Triton niti najmanje nije očekivao ovakvu preobrazbu

Aichi je odjednom nešto, odnosno netko, skočio na leđa. odmah je znala tko je to.
"Mariane, jednog dana ću pasti."
nasmijala se.
"neka... neka... ti ci moja igracka!"
vrisnula je Mariane i povukla Aichu za kosu.
"Tritone! upomoć!!!"
"Mariane, pusti Aichu. ipak ima stare kosti!"
"Roberto!!!"

Triton je pogledao novonsatalu situaciju te se nasmijao "Zar su uvijek tako veseli?" Triton pogleda čovjeka pored kojeg je stajao te stvaio ruke u džepove. Nije se rado upuštao u obiteljske igrice pa je samo s osmjehom na licu promatrao scenu ispred sebe

Peter je skinuo Mariane s Aiche.
"ostavimo njih dvoje nasamo."
"tata, tko je ovaj barba ovdje?"
upitala je Mariane sramežljivo, te jednako tako gledala u Tritona.
"Aichin dečko."
Aicha se na to lagano zarumenila i pogledom i osmijehom ispratila Petera i njegovu djecu.
"no, što misliš za sad?"

"Toplo, srdačno,veselo i totalno ne očekivano" Triton prizna. Tek je sada primjetio da se on tu neće najbolje uklopiti. Pogledao je dječaka te izvio obrvu ~bezjaci?~

Aicha kao da je mogla pročitati njegove misli.
"majka je hrkanica, otac ništa ne zna. prepoznala je čaroliju na ružama, pa mi je rekla."
uzdahnula je.
~ nije dobro. ne sviđa mu se. ~
"želiš vidjeti i unutra?"

"Aham...i mislio sam" pogleda Aichu te kimne glavom "Rado" ispreplete prste sa njezinim te krenu prema kući "Koliko klinci imaju godina?"

"Mariane dvije, a Roberto šest."
odgovorila je i kimnula glavom. došli su do ulaznih vrata koje je Aicha otključala na čisto bezjački način.
~ ovo mu se neće svidjet... definitivno... premalo čarolije... ~
ušli su u prvu sobu koja je odmah vodila na kat, a lijevo pokraj stubišta je bio mali hodnik. u kući je bilo podosta toplo. temperatura je čarolijom postavljena da uvijek bude 26 stupnjeva. Aicha je skinula jaknu i objesila, te uzela Tritonovu i stavila pokraj svoje.
provela ga je niz hodnik u prostranu dnevnu sobu. svi su zidovi bili jednako bijeli, dok su fotelja, dvosjed i trosjed bili crni. između njih je bio stakleni stolić, a preko puta ogroman regal s razno raznim bezjačkim čudesima. od televizora, preko DVDa, linije, hrpe CDova, PS2...
opet ga je provela kroz hodnik.
"ovo je moj djed..."
pokazala je na sliku koja je visjela na zidu. uvijek joj je u oči upao ogroman prsten s grbom na njegovoj ruci.
prošli su pokraj vrata i otišli kroz drugi hodnik, pokraj drugog stubišta u kuhinju.
"sve više-manje radi na principu bezjačkoga. nekako mi se čarobnjaci čine odviše lijenima."

Triton bolno uzdahne. Osječao se glupo i neuko pored svih tih čudesa kojima nije znao ime,a kamoli namjenu "zanimljivo"

Aicha je shvatila da mu se ne sviđa kuća, te se ugrizla za usnicu.
"želiš vidjeti gornji kat ili...?"
okrenula se od njega i počela grickati usnicu.

Triton je stao pred hladnjak te se osvrnuo kada je začuo aichin glas. JEdva čujno zjanje je dopiralo iz njega što ga je fasciniralo. Iako je prostorija bila topla, na dodir hladnjak je bio hladan. Brzo je povukao ruku u džep "zapravo zani....da, ajmo gore" bacio je još jedan letimičan pogled prema +zuječojstvari+

Aicha je pošla, praćena Tritonom, uz stepenice.
"preko ovih nasuprot se dođe na isto samo na suprotan kraj hodnika."
objasnila mu je.
došli su na kat.
"jedno kupatilo, na drugom kraju je drugo."
pokazala mu je na dvoja vrata. ušli su u sobu do kupatila.
"gostinjska soba, na drugom kraju je još jedna takva. samo malo drukčiji raspored stvari i nisu iste."
izašli su i došli do petih vrata.
"ovo je moja soba."
ušli su u Aichinu sobu koja je bila doslovno njezino carstvo. svi su zidovi bili obljepljeni raznim grupama - GazettE, Breaking Benjamin, Bullet For My Valentine, Evanescence, Nightwish, Adastra, Replica, Hladno Pivo... u kutu je bio pianino do kojeg je na zidu bila električna i bass gitara samih Matta i Jaya iz BFMV. ogroman bračni krevet je bio prekriven svijetlo zelenom posteljinom, a kroz prozor je ulazilo sunce. na krevetu se nalazio laptop, a na maloj polici mini linija. jedan zid, gdje nije bilo postera, je bio pun CDova i knjiga. sjela je na krevet.
"što sad misliš?"