((Vrijeme je za novi topic XD ))

Jezero se nalazi južno od dvorca. Nastanjuju ga brojna magična bića, uključujući orijašku lignju, koja se često može vidjeti na površini, kolonija Vodenljudi koji nastanjuju dno i populacija gruvalica.


**** NNV ****


Neobična praznina i osamljenost koju je Triton osjetio nagnala ga je da se ode prošetati. S rukama u džepovima uputio se kamenim stubama prema jezeru. Osjetio je neku melankoliju, nostalgiju prema bivšim i prošlim vremenima, prezir prema sadašnjosti, prezir prema svijetu koji ga je optuživao, prezir prema sebi.

Večer je bila prohladna, miris nadolazeće jeseni se osjetio u zraku. Daleka stabla su izvirala iz magle koja se nadvila nad jezerom. Triton je za sobom ostavio kamene stube i osvjetljen dio jezera te se uputio u maglu koja ga je hipnotizirala. Uputio se prema stijeni gdje je provodio sate i sate unazad dvije godine. Tu je nekada vršio filozofske diskusije sa Lavander Brown.

Smjestio se na stijenu i zagledao na površinu jezera, na površinu magle koja se dizala prema njemu. Činio se posve drugačijim negoli prije par tjedana. Izgledao je hipnotizirano. Držao je otvorene oči, pogled mu se izgubio u magli, oči koje više nisu vidjele. Sjedio je tamo potpuno nepokretan, hladan, jedva da je disao, lice mu je bilo blijedno, blijedo i hladno poput stijene, ruke su mu ležale u krilu, ukočene. Jedino mu je tamna kosa bila živa. Igrala se sa povjetarcem već pomalo mokra od magle. Dok je tako sjedio uronjen u misli izgledao je mrtvo, hladno, okamenjeno, kao da se suživio sa stjenom. Oko njega je bila tiha praznina.

Gdje je u mislima bio? Teško je pojasniti jer je tanka linija između raja i pakla. Davno je već prestao budan sanjati noćne more, vrtiti po glavi ispade profesora i učenika na njegov račun, već davno se prestao pitati gdje će ako ga izbace, stopio se sa okolicom. Napokon se stresao zbog hladnoće i prešao rukom kroz sada već mokru kosu.
Osvrnuo se prema dvorcu i kroz maglu vidjeo da se svijetla polako gase.

Svi su mogli gledati prema njemu ali nitko ne bi prepoznao koliko se loše osjećao. Izgubio je svoj sjaj u očima i znatiželju. Još je jedino Aicha znala prepoznati kako se osjećao ali i ona je sve rijeđe boravila u njegovom zagrljaju.

Ustao se i prekrižio ruke kako bi se zagrijao. Došao je smisliti plan kako će doći do čarobnog štapića..ali sada se smrknuo i pogledao znatiželjno prema Hogwartsu. Činilo mu se da je vidjeo poznato lice u hodniku. ~povremeno mi se čini kao da...kao da je duh~ i dalje je zamišljeno gledao u Hogwarts ~i oči su joj drugačije i kosa joj više nije crna...sada je crvena, dali je moguće?~ osmjehnuo se ironiji. Bio je na stijeni koja je simbolično bila njezina ~Lavander Brown~ podigao je obrvu i kimnuo glavom ~moguće ali opet tako daleko~ vjetar ga je vratio u stvarnost. Duboko je udahnio no sada više nije osjećao miris magle, drveća u blizini, miris cvijeća niti jezera. Mir ga je napustio kao i pozitivne misli, opet su ga obasule misli o problemima, o štapiću, o profesorima i mogućem isključenju, o mrtvim aurorima i smrtonošama u njegovoj kući. Nada se opet duboko skrila u njemu, izbljedjela. No nije umrla. Ona je čekala zajedno s Tritonom.

***nnv***

dan prije jeseni. Aicha je stajala na rubu jezera zatvorenih očiju slušajući pjesmu 'Brother moon'. osjećala je miris suhog lišća u nosnicama dok se povjetara igrao njezinom kosom. tiho je zadrhtala od straha. suza joj se spustila niz obraz parajući joj hladno lice.
odjednom se naježila i osjetila bolan udarac u utrobi. kao da ju netko ili nešto sječe, a ona ne zna tko ili što. jer ne vidi i ne zna. ne osjeća dodir, samo bol. kao da gubi, opet.
otvorila je oči zamagljena pogleda od suza koje su joj se neobjašnjivo nakupile u očima. gledala u daljinu izgubljena u vlastitim mislima koje su je sve više i više uvlačile u virove paradoksa. razum joj je bio stran pojam. nada je polako čeznula dok ju je strah savladavao.
nije mogla više stajati, ne. sjela je na rub jezera, stapajući se s crnom sjenom stabla. obgrlila je rukama koljena dok su joj se nove suze straha spuštale niz lice.

Tritonova odjeća vonjala je po duhanu i prolivenom pivoslavcu. Kada se sinoć vratio u domsku prostoriju nije se htjeo suočiti sa novim valom crnih misli. Kako bi izbjegao te famozne crne misli otišao je na party u susjednoj spavaonici.
I kada su se svi vratili svojim svakidašnjim rutinama Triton se vartio tim crnim mislima i uputio se prema jezeru. " Aicha" prišao joj je "zar plačeš? Što se dogodilo?" zabrinuto ju je pogledao te kleknio pored nje

Aicha se i dalje tresla ne mogavši dignuti pogled. ne mogavši ga pogledati ovako slaba. nije željela da ju više gleda slabu.
"strah me."
šapnula je i još jače stisnula koljena uz sebe.
"strah."

Užasan osjećaj žeđi kojeg se tog jutra nije mogao riješiti naglo je splasnuo. Naborao je čelo te zagrlio Aichu. "Čega? Koga?"

Aicha je drhtala u njegovom zagrljaju osjećajući miris duhana u nosnicama. naborala je čelo pomalo ljutito.
"svega."
šapnula je ustala se, te otišla dva-tri koraka od jezera mršteći se. prekrižila je ruke na prsima nakon što je obrisala suze. legla je na travu i zagledala se u nebo.
"čula sam da si sinoć bio na tulumu."

Triton je sjeo i naslonio se na obližnje drvo. "Jesam" počeo je gristi nokat "Mike se nije pojavio"

Aicha je zatvorila oči, te uhvatila novu suzu.
"da, znam."
rekla je potpuno hladno i kratko, bez i najmanje emocija.

Triton ozbiljno kimne glavom te ju pogleda. Pritom se u duši osječao jadno ~Trebao sam znati~ grčevito je stisnuo šaku te odvartio pogled sa dvorca na Aichu "Znaš?"

"da, znam."
dignula je majicu s desnom kuka i pokazala na masnicu.
"pretukao me."
i dalje je gledala u nebo. zatim je pogledala u Tritona.
"što se događa s tobom?"

Triton je na trenutak pomislio kako je zaslužio sve ove muke koje mu se u zadnje vrijeme događaju. Provrtio je glavom te se ljutito ustao. Život kao da mu je krenio nizbrdo. Hogwarts mu opet nije bio dom,a kući se nije moga vratitit. Šakom je iz sve snage udario koru drveta. Kapljice krvi ostale su mu na drvetu. Ruka ga je zapekla, no to je bila neusporediva bol sa onom u njemu. Mržnja ga je preplavila. Bilo bi tako lako pustit se toj struji i posve se prepustiti mračnom svijetu. Možda bi u tom svijetu bio bolje prihvačen, možda bi se u tom svijetu bolje snašao. Ponovo je udario drvo kako bi razbistrio misli. Možda bi zaista trebao ... prepustit se. Ponovo je udario drvo. Niz prste mu je potekla krv.
"tako znači " Bio je pun žar čežnje za svijetlijim vremenima, za osvetom "Idemo" okrenio se prema dvorcu i krenio prema domskim prostorijama

Aicha je potrčala za njim i stala ispred njega. pogledala ga je u oči treseći se od straha.
"Tritone, što se događa s tobom?"
suza joj se spustila opet niz lice. ovaj put zbog Tritona. jedan dlan je stavila preko njegove krvave ruke.
"pričaj sa mnom!!!"
gotovo je vrisnula, te mu zabila glavu u rame i počela jecati.

Triton je bjesnio. Htjeo je što prije doći do Mikea i tako se riješiti svoje frustracije. Došlo mu je da odgurne Aichu kako bi nastavio prema domskoj prostoriji ali se ipak ukipio "Idemo ... POPRIČATI...sa grubijanom"

Aicha ga je pogledala potpuno izmučeno.
"ako me voliš ostat ćeš."
šapnula je. a on je i dalje stajao ukipljen ravno ispred nje.
"Tritone, dovraga! što se događa s tobom? ja uopće više nemam osjećaj da ti mene voliš!"
suze su joj frcale po licu dok je pričala glasnije nego li je htjela, gotovo je vrištala. bol u njoj je pukla.
"svaku večer idem sama u domsku! tebe nema!!! tražim te po čitav dan! lutam! a kad te vidim... kao da to više nisi ti! ne pričaš sa mnom uopće! zar sam ti ja postala stranac?"
pala je na travu ne mogavši više stajati.
"ja te tako prokleto volim, Tritone. odeš li i korak dalje od mene, shvatit ću to kao kraj naše veze i da me više ne voliš."
~ te odlazim kod Voldemorta. ~
uzdahnula je i obrisala suze.
"nedostaješ mi. dani i noći kad bi me grlio, ljubio... htjeo biti sve češće i više uz mene. a sad... ne znam."

Kada god je Triton vidio cilj pred očima bio je spreman učini sve da ga dostigne, ostvari. Tako je i sada kao cilj vidjeo osvetu nad Mikeom. Ali nešto ga je okovalo. Nije mogao ostvariti taj cilj. Ostao je tako cijelu vječnost. Stajao je pogledom uprtim u dvorac. Bezizražajnog i dalekog pogleda. Izgledao je poput mjesečara koji se naglo probudio ne znajući gdje se našao. Osjetio je slabost u nogama, strah je ponovo bio tu, u svoj svojoj silini.
Klonuo je pored Aiche. U glavi mu je bila zbrka. Kao da su se tisuće misli pokušavale stopiti u jednu

~15 aurora je poginula 15! kraj naše veze... James Darfy,Jessica Duff,Peter Soloman ... CRUCIO! ... ti si kriv! ... Ruki me silovao ~ stresao je glavu kako bi otjerao misli te prigrlio koljena. Pomislio je kako više ne igra ulogu u svom životu, zapravo kao da se stvari događaju njemu ali mimo njega. Kao da se ništa njega ne pita. Samo se sudbina igra sa njegovim životom. Panika ga je obuzela shvativši da silazi s uma, htjeo se dati u bjeg. Htjeo je otići negdje gdje bi barem na trenutak osjetio mir.

"Ponekad kao da jesi stranac" gorčina riječi mu je pekla grlo. Stavio je čelo na zgvrčena koljena te počeo plakati "Ne poznaješ me više Aicha...ali kako možeš dvojiti i sumnjati u moju ljubav?" privio je koljena bliže sebi kako joj ne bi dozvolio da ga vidi dok mu niz obraze padaju suze "Sve što sam htjeo je pokušati živjeti kako se očekivalo od mene. Zašto je to tako teško bilo za ispuniti?" pregrizao je usnicu te nastavio dalje "A sada sam izgubio sve... SVE razumiješ me" napokon ju je pogledao. Bijeloočnice su mu bile crvene, sivi podočnjaci su mu iskakali u prvi plan na blijedom licu "U meni je ta neka bjesna oluja koju pokušavam preživjeti... kako to pojasniti" Ponovo je oslonio glavu na zgvrčena koljena "Profesori me svrstavaju u kategoriju izdajice i najgoreg mogučeg zločinca, a zločinci u meni vide slabu mimozu koju vode emocije, žele me privesti u Ministarstvo, ispitati, MENE optužuju i ljepe mi smrt 15 aurora... PETNAEST! Znaš li da me profesor danas načarolijama gotovo predao u Ministarstvo.... znaš li da mi je recitirao imena mrtvih aurora! MENI!" izmučeno ju pita "Ljudi me ili žale ili me pokušavaju uništiti... Znaš li da ... da sam morao odglumiti idiota na Obrani od mračnih sila samo kako bi se išuljao iz učionice jer sam izgubio štapić.... Znaš li zašto to moram taiti? JER ĆE MISLITI DA SAM GA DAO ZNAŠ-VEĆ-KOME" skočio je na noge te se uhvatio za kosu. Lucidno je hodao gore-dolje pokušavajući doći sebi. "Utočište se urotilo protiv mene, a kući ne mogu zbog tih...tih gadova. Znaš li da su me mučili kletvom Crucio i ostavili me da visim cijelu noć na zidu? Znaš li?" naglo je stao okrenivši joj leđa te nastavio "I onda...kažeš...da te Ruki.... a ja nisam u stanju ništa učiniti... i onda te taj Mike..tuče i ne daš da ga rješim...što mi uopće presotaje Aicha?"

Okrene se te ju pogleda "Ovo je život? Jel je? Ako je ne želim ga...ti si se udaljila od mene...prijatelji me mimoilaze...profesori me mrze...u kući imam ogavno stvorenje"

Usljedila je gorka tišina. Trajala je minutama. Triton je napokon šutke sjeo nasuprot Aiche. Bolno ju je pogledao te nastavio "I kako onda da nismo stranci? Život sam dao za tebe,a to nas je samo udaljilo. I znam da ćeš na kraju otići njemu i da ću ja ostati mrtav negdje dalje. Utroba me peće od boli i brige. Bjes me uništava. Mržnja me obgrlila. Žudim za osvetom. Znaš li to? Naravno da ne, jer sam i ja tebi stranac, da nisam ne bi sumnjala u moju ljubav. Ne znam više kako da ti dokažem to."

Obrisao je suze " Ne mogu više sam protiv svega "

Aicha je na koljenima došla do njega i prihvatila dlanovima njegovo lice i okrenula ga prema sebi.
"zašto mi to nisi rekao prije? zašto, Tritone?"
niz obraze su joj se slijevale nove suze.
"ja nikad nisam tražila da daš život za mene, nikad nisam tražila da se osvećuješ zbog mene. samo sam uvijek željela da si tu i da si sve govorimo. znam... znam da si me htio zaštititi, znam da sam bila slaba... ali trebao si mi reći."
uzdahnula je i privila mu glavu uz svoja prsa brišući mu suze.
"ljubavi, trebao si pričati sa mnom. znaš da uvijek razumijem, samo si mi trebao reći."
poljubila ga je u tjeme umirujući ga.
"ne želim da napraviš glupost zbog toga što mi Mike i Ruki rade iz jednog veoma sebičnog razloga."
tu ga je opet poljubila u tjeme i promrmljala:
"ne želim te izgubiti."
dignula mu je glavu i pogledala ga ravno u oči.
"život bez tebe... svaki trenutak bez tebe... ravan mi je smrti. ne osjećam se živom."
sad ga je poljubila u čelo.
"i ja te poznam, Tritone. znaš to i sam. znaš to bolje od bilo koga. znam kad te nešto boli i mene je boljelo zajedno s tobom, te me izjedalo jer ne znam što me to točno boli."
ispreplela im je prste.
"u svakom smo trenutku bili tu jedno za drugom... dobro, gotovo svakom... ali ja ću biti tu, Tritone. što misliš, kako se prema meni ponašaju? ja sam njegova sestra, Voldemortova. nemoj se trzati na to ime, jer je to samo to - ime. ja sam... lady Voldemort kako su me jednom nazvali. ali kad sam tebe upoznala otkrila sam svoj svijet. stoga, boli te briga za druge. ja sam tu da s tobom prođem kroz sve ovo jer znam kroz što prolaziš."
zatim mu je pokazala posjekotinu od noža koju je skrivala povezom.
"mene su držali pod Imperiusom."
uzdahnula je.
"išla sam po mačka. nije bilo nikoga. Toma sam našla ispred kuće, te je iz kuće iskočio vukodlak, a drugi mi je bio iza leđa. zatim sam se onesvijestila. slijedeće čega se sjećam je buđenje u kući Lestrange. oči su mi bile svezane kako ne bih znala gdje sam ili nešto slično. nekako mi se maknuo taj povez i Smrtonoše su bili oko mene, okupljeni oko velikog pentagrama. te nešto... potpuno čudno... u sredini. onda je došla Bellatrix i začarala me Imperiusom. u nekakvom napitku je bio bodež, a ja sam protiv svoje volje otišla i porezala si ruku. kapi su pale na pentagram, te je Voldemortov duh... vjerujem da je to to, jer ne znam što je bilo..."
tu je bolno uzdahnula i malo stala.
"počeo mi je isisavati dušu. jer sam ja bila horkruks. pala sam na pod, a kad sam dignula pogled... on je stajao ispred mene. ta bol... dok je vadio taj horkruks iz mene... bila je nezamisliva."
pogled joj se odavno izgubio negdje u daljini. na kraju je opet pogledala u Tritona.
"i što? ti sad želiš otići na Voldemorta zbog mene? ne, Tritone. ja to ne želim. ne želim ostati bez tebe. nikad više."

Triton ju molečivo pogleda "Samo. Ne. Izgovaraj to ime više. OK?" Ustao se te prekrižio ruke duboko dišući
"Nije samo da zbog tebe želim na njega. Želim svima dokazati na čijoj sam strani. Zapravo i ne želim na njega ... želim da mi se izbriše iz života. Ne želim bilo kakav kontakt s njim"

Aicha ga je pogledala:
"i ja bih ga željela izbrisati... ali krv nije voda."
uzdahnula je.
"ja znam na čijoj si strani. tu si, zar ne? na mojoj si strani, na strani svih nas ovdje. problem je u tome što smo mi Slytherini..."
prvi put je na ime svog doma podrugljivo dignula usnicu.
"...automatski smo zli u svačijim očima. a to je krivo. polako, vrijeme će sve pokazati. uredu?"

Kimnuo je glavom znajući da je vrijeme u današnje vrijeme luksuz. Upravo mu je trebalo više vremena. Osmjehnuo se i kimnuo glavom "ok"

Aicha je nakon toga samo nastavila gledati u njega. odjednom je splasnuo sav strah dok je bila pokraj njega. opet je osjećala onaj spokoj. znala je da je to trenutno, ali je uživala u tome koliko je mogla.
"volim te."

Triton ju povuće u zagrljaj te položi glavu na njezino rame "Morat ćeš me kada tada pustiti da se obračunam sa Mikeom poljubi ju u vrat

Aicha je uzdahnula i zatvorila oči osjećajući još uvijek onaj trenutak kada joj je poljubio vrat. uvijek poželi da to traje duže.
"uredu."
otvorila oči.
"napravi to kad god želiš."
pogledala ga je i osmijehnula se.
"samo... jedan uvijet! da se nisi uvalio u frku i da nisi završio u bolnici i sl. ok, to su dva uvjeta."
pukla se polako na glavi i zahihotala.

"Neću upasti u frku, ali...pa jeko dugo nisam vidio madam Pomfać...jao,ma ne brini, bit ću ja ok"

Aicha je problijedjela i osmijeh joj je nestao s lica.
"ako ju želiš vidjet idi sa mnom sutra po nalaze. ok? bolje ti je da ju tako vidiš, jer ako ti završiš zbog Mikea u bolnici njega ću ubit, a tebe trisnut. jel ti jasno?"
uzdahnula je.
"samo se brinem za tebe. oprosti što sam ovako... hladnokrvna ili što li već jesam."

"Ti bi mene trisnula?! Ma nemoj! Takva si ti igračica ha?" umorno se osmjehnuo te stavio ruke na kukove pustivši je iz zagrljaja "Pa mi moramo poragovarati o tome...znaš?"

Aicha se osmijehnula i ustala.
"uf, da samo trisnula."
polako mu se izbeljila.
"nemaš ti pojma što bi ja tebi radila."
izletjelo joj je dok ga je gledala, a zatim se nakašljala.
"ovaj... hah! baš je lijepo vrijeme večeras, što ne?"

"Da,da,da...možda će i koša u Sahari. Kako mi mjenja temu" zavrti glavom te se nasmije

Aicha se počešala na glavi.
"pa nije da sam napaljena."
te se pukla opet po glavi.
"ok, zanemari. ja sam ti otišla... totalno, poludila."
srušila se na travu pokraj njega i zagledala u nebo.
"imam nemoralne ponude za tebe, pa bolje da šutim."
te se nasmijala.

Triton se zacrvenio te pogledao Aichu "Bez dlake na jeziku kao i uvijek, zar ne?" osmjehnuo se te pogledao prema nebu

Aicha se osmijehnula.
"da. istina. takva sam."
pogledala ga je.
"dugo te nisam vidjela tako crvenog."
zahihotala se, te ga poljubila.
"bude li ti se još uvijek ovdje?"

Triton slegne ramenima "Ma ne znam ... trebao bih se presvući. Ova košulja je koma. Hoćemo li?" umorno ju pogleda

"naravno."
kimnula je glavom i uspravila se te ga povukla na noge.
"meni se sve čini da ćeš ti meni zaspat u roku od... odmah."

"Ma sam me čuvaj od one mačkenine tupavog Filcha i sve će biti ok" krenuli su prema domskoj

**** NNV ****

Bilo je to još jedno sunčano poslijepodne. Triton je došao na jezero sa zadatkom da vježba čarolije. Kada je napokon našao na zapušteno mjesto gdje nije bilo učenika skinuo je pelerinu i košulju. Lijeva ruka mu je bila zamotana u zavoje dok je na desnoj ruci imao pričvršćen štapić nekim remenjem. Ogledao se te začarao nekoliko grana da lebde u zraku.

Sjeo je na kamen gledajući grane kako lebde. Bio je svijesan da mu je uvijek trebalo jako puno da uvježba neku čaroliju. A i sada je imao novi štapić. Uhvatio se za glavu te duboko uzdahnuo. Stao je pred lebdeće grane te stao u borbeni položaj.

Većinu dana je proveo uvježbavajući nove čarolije Rictusempra i čaroliju iluzije. Pomislio je da je to zbog novog štapića, ali izrazito brzo ih je usvoio. Oko njega su bile krhotine drveća i kamenja.

Zelena maica koju je imao na sebi bila mu je potpuno mokra. Već se počelo mraćiti no Triton je nastavio sa vježbanjem " Wingardium Leviosa " poveći kamen je izronio iz jezera. Triton je trzajem štapića katapultirao kamen u zrak. Ponovo je zamahnuo štapićem " exibeo cunctus decipio " kamen se pretvorio u hipogrifa koji se počeo obrušavati prema jezeru " Expelliarmus ". Hipogrif je nestao i ponovo se pretvorio u kamen. Kamen pogođen čarolijom se rasprsnuo i pao u vodu.

Triton se srušio na pod hvatajući zrak. Na nebu su se pojavile prve zvijezde.

Aicha je hodala slušajući pjesmu ''Beautiful'' od Eminema. šetala je pokraj jezera pjevušeći tiho:
"lately I've been hard to re..."
tad je dignula pogled.
"oh, smetam li te u vježbanju?"

Triton nječno kimne glavom. Još uvijek je hvatao zrak. Cijelo popodne vje vježbao i to je uzelo svoj danak "Nikada" bolno se osmjehnuo gledajući Zvijezde

Aicha je sjela malo dalje od njega skidajući slušalice.
"što ti se dogodilo? zar te toliko vježbanje umorilo?"

"Viježbaj ti 7 sati bez prestanka" ustao se te skinio znojnu maicu. Bacio ju je na zemlju i navukao košulju "Što sam to u Velikoj Dvorani napravio da si sada ljuta na mene?"

Aicha ga je ošinula pogledom, te se nakašljala i citirala ga:
"Ne, ti ne smiješ van Hogwartsa radi i tvoje i moje sigurnosti. To definitivno ne dolazi u obzir."
te je okrenula očima.
"a ti si prespavao u kafiću."

Triton je stao kopčati puceta na košulji. Okrenio se prema Aichi vidno umoran "Nije mi cilj bio da prespavam u Tri Metle, niti išta takvo. Bio sam s Denixom" naglasio je i osmjehnuo se "Vratio bih se ali su u mjestu bile smrtonoše. Nisam smjeo riskirati Denixov život, inaće bih se vratio. Da su našli tebe, bi li se vratila?"