ovaj... dobro došli? :unsure:

Xavier i Cho su trkom došli do Napadačke vrbe te su vidjeli rupu koja je vodila u Vrištavu daščaru te su oboje brzo skočili unutra te su se malo šetkali dok nisu izašli unutar Vrištave daščare

Ron se je malo kolebao,ali ga je strašno privlaèila ta rupa u napadaèkoj vrbi.Da li da krene ili ne?Onda se sjeti njegove ljutnje prema svima i to ga ohrabir i on krene prema rupi.

Lucius je vidio Rona kako ulazi u rupu ispod vrbe, ali je samo nastavio setati...

nicky je takoder vidla da ron ulazi u rupu napadacke vrbe ali nije zabadala nos tam di joj nije mjesto ((cuda se dogadaju))

george je prolazio pored vrbe

Ginny je sjela nedaleko od vrbe i gledala Georga kako skaće u jezero... :D

---

Ginny je ustala i nastavila šetati...

Maja je stajala pred vrbom prisjeèajuæi se. Gledala je u vrbu, ali nije opezila da je prišla preblizu sve dok ju vrba nije ošinula po licu. Krv joj je potekla niz lice. Okrenula se i otišla do bolnièkog krila.

Christy je opazila vrbu dok je maloprije sjedila na livadi...promatrala ju je sa sigurne udaljenosti...''čudna je to neka biljka'',pomisli ona...ostala je tako još neko vrijeme zamišljeno gledajući u vrbu,njezine savitljive grane i onu rupu koja očigledno negdje vodi...no,ostavimo ju neka se prepusti mašti.. :G

george je dok je lebdio ugledao osobu u potpuno crnome odjelu...ali ovaj put prije nego se geroge pomaknuo vidjeo je sjećanje....sjetio se kada je pobjegao....kada je živiou šatoru.... kada je bježao od nekoga.... kada je prvi out upao u nevolju....i naposljetku kada ga je bjesan pas napao....sječao se boli....krvi....osječaj mržnje....odjednom se stvorio u tuđem sjećanju....bio je u potpuno crnome odjelu.... trčao je iz ulice.....pored njega je prošla zelena svjetlost.....neetko ga je uhvatio za ruku....osječao je pritisak u prsima a onda je pao na pod....bio je u kućici....nakon par sekundi vidjeo jed a je u većem gradu....ugledao je sebe kako hoda prema mjestu gdje mu je kuća....osoba pored njega rekla je"on je tvoja meta".....odjednom se vratiou stvarnost i pao u nesvjest....par duhova uzelo ga je ageorge se počeo previjati od boli

Triton je sjeo na kamen ispred Napadačke Vrbe ... nekoliko centimetara od njezinog dosega. Vrba je svim silama pokušavala dograbit se Tritonovog tijela ali nije uspjela. Triton je i dalje sjedio zagledan u Vrbu i njezine pokušaje.

Upravo je prošla oluja ... do prije samo 3h se bacio u jezero ... do samo prije "Nisam ga to tražio ... nije to trebao napraviti ... pif" Sjetio se kako mu je Georg spasio život. U nekoliko navrata se uhvatio da razmišlja kako je mogao poginuti .. ali nije mu bilo važno. Kako opet? ZAŠTO SADA? Nije mogao vjerovati da je opet tako hladan, bezvoljan

"KOJA GNJAVAŽA!" Zaurlao je na vrbu ... Nebo je bilo tmurno,a kiša je još uvijek adala. Iz pelerine je izvukao crnu kutijicu sa zlatnim natpisima... Sjetio se skupine Slytherina na koju je nabasao .. skupine koja mu je utrla strah u kosti .. skupine kja mu je dala kutijicu .. Ali nije bilo važno, ne više... Izvukao je jednu bijelu cigaretu i stavio je u usta,... zapalio ... dim se nadvio nad njim,a pluča su ga zapekla ... "Ionako nije važno"

Sasuke je isao blatnjavim putljkom koji je vodio do napadacke vrbe ...
Jos uvijek je pogledom mogao uhvatiti sive oblake koji su se poolako vijali iznad njegove glave
~Oluja je iza nas ... zasada~ Produzio je uzbrdicom i konacno dosao na ... vrh? .. (ugl)

Ugledao je vrbu koja je silno posezala za necim.. ~Ha?~ Zacudjeno pogleda vrbine ocajne poteze za nekim djecakom koji je izgleda ... ~Netko PUSI cigarete ... E pa, Prefekt se vratio~ Pomisli on te se poceo spustati nizbrdicom.

Na putu je posegnuo za svojim stapicem. Prisao je djecaku, Slytherncu s ledja "Nisi li malo premlad, za takve stvari!"
Upitao je Sasuke priliku ispred sebe s stapicem prislonjenim na ledjima

Tritona su već pekle oči od dima... suzile su ... Tješio se da je to od dima

"Za koje šta sam premlad ... ali čini se da nepitaju" povukao je još jedan dim ... zavrtjelo mu se u glavi .... pluča su ga zapekla...ispustio je zrak is pluća zajedno sa dimom...

"Pa i meni je drago da si se vratio... a sada makni taj štapić"

"Heh ... Tko bi rekao da ces sa Teenagera/Zlocinac preci na Narkomana...." Rekao je Sasuke s blagim osmjehom dok je stapic spremio u djep. Sjeo se pored Tritona i presao ga pogledom.

"Pa ti si se sigurno promjenio, nemoj mi rec da sam ti tolko falio da si presao u pusace..." Rekao je ovog puta s naglasenijim osmjehom ... Zapuhao je malo jaci vjetar i odnio sav dim.

Sasuke je ugledao na nebu par goluba koji su se mucili u pokusajima leta

Triton pogleda cigaretu te ju baci prema Vrbi

"Ovo mi je druga" glas mu je postao krhak, ali grub ... kao da se željezna opruga spremala da popusti pred težinom. Slegne ramenima

"A gdje si ti nestao?"

"Recimo jednostavno da sam imao ... Prodeuzen vikend" Rekao je Sasuke neznajuci kako da se izrazi

" A ti ... Cijelo vrijeme si bio ... Ovdje? " Upitao zbunjeno

Triton odmahne glavom i dalje promatrajući Vrbu koja je i dalje mahnito udarala oko sebe... "Am ... zapravo i nisam ... S Majom sam išao tražit Bornu ... bio sam par dana doma ... ali da, većinu vremena sam proveo tu... Već me živcira ovo mjesto ... " bezvoljno odmahne glavom

"I ... dali si doznao nešta?" izvije obrvu no i dalje je gledao Vrbu ...

"Oprosti ... Sjecanje mi je malo van uporabe... Doznao o cemu ???" Upitao ga je zbunjenim pogledom

Triton izvije kut usnice u osmjeh te pogleda kraičkom oka u Sasukea ... "Tako dakle" podigao je pogled prema nebu ... mračilo se,ali oblaci su se polako razdvajali

"Mislio sam na tvoju istragu ... i potragom za obitelji"

"O cemu ti pricas ... Su tebi daske polupane ili sta ... Rekao je Sasuke prekirvajuci smjeh rukavom pelerine.

"Pa sad sam bio na odmoru s roditeljima i sestrom ... Pa kaj ti nisam rekao da su i tebe zvali...
Nastavio se smijat

"Mislim da se netko vratio plamenviskiju"
Uputio mu je podmukli pogled

Tritonu je nestao svaki znak olakšanja i osmjeha s lica. Sada je tu bila čista hladna, blijeda, mramorna prilika. Nije mogao vjerovati da mu prijatelj laže

"O da ... a vukodlaci svake većeri kartaju poker sa Georgom" Triton bjesno odvrati te pogleda vrbu "Mislim ono ... mogao si samo reći da nezabadam nos tam gdje mi nije mjesto ... al da me muljaš .... pa stvarno ... kako god Sasuke"

Sasukeu je takodjer nestao smijeh s lica dok je gledao u bjesnog Tritona ... "Dobro kaj je tebe ugrizao praskavi repan i prenio ti bjesnocu ... Pa sta bi ti lagao ... Prosao sam previse toga s tobom da bi imao potrebe lagati ti."

Nastao je kratki muk ... Jedini zvuk proizlazio je iz vrbe
"A sad reci sta tebe zapravo muci, a ne da mene okrivljavas za neke stvari koje se nikad nisu dogodile

"Hoćeš reći da sam... ma zaboravi" Triton je stiskao šake da su pobjelile od grčevitog stiska ... bio je bjesan. Napokon je za promjenu nešto osječao.

~MA KAKO MOŽE!!! BIO JE .......A SADA..... KAO DA ........NEMOGU........GRRRRRRRRRR.... zašto? Što se tu? Nevjerujem?~ Triton u nevjerici, ali još uvijek bjesan pogleda Sasukea ~a možda sam ja pom ..... e nisam... dosta mi je~

"Iskreno ... dosta mi je da me svi zavlače za nos" bjesno se ustane gledajući Sasukea u oči "Prvo me Narcissa ignorira i uporno izbjegava ... onda SVI zaborave na moj rođendan ... onda se sada ti tu praviš kao da se ono kod tebe doma ništa nije dogodilo ... Već mi je svega dosta znaš... LUDI TRITON... narkoma, luđak,...sada i bjesnoću imam,šta ne? Kada nema nikoga onda je i on... ma znaš šta... zaboravi --- čini se da već jesi sve...." odmahne rukom te se brzim korakom uputi prema domskoj prostoriji

(uuu dobar post ... kao i uvijek ;))

Sasuke je zbunjeno pogledao za Tritonom ...
"Dobro koji je njemu" Sasuke se brzo ustao i krenuo za njim

Nnv

Jack se provuče kroz onu rupu u korijenu drva i izašao je na čistinu sad mu se tek vidijelo blijedo lice preko čela je imao povez nije ga bilo dva dana i sada je izgledao kao da je prvi puta ugledao svijetlo dana.Pogleda oko sebe te zatim promrmlja nešto na bugarskom i zaokrene štapič i vrba se oslobodi i počne mlatarati svuda oko sebe pa polagno krene prema dvorcu hodajuči lagano lice mu je bilo bez emocija i one plavkaste boje u nijegovim večinom crvene očiju je zamijenila crna koja se savršenu poklapala prošao je pored skupine učenika te nestane iza zavoja u gužvi učenika