Ovo je 1. poglavlje i molim vas da ne odgovarate na postove, ok? ;)



SVAKODNEVNE BRIGE
- glava 1.

Xavier se probudio u svojoj sobi čuvši kako ga zove majka:

„Xavier... doručak!!!“

„Stižem!“ - vikne Xavier dok se oblačio.

Otvorio je vrata te je ušao u hodnik pun letećih svijeća u koje se često slijeće. Skrenio je desno prema stepenicama koje su bile oko deset koraka od njegove sobe. Stepenice su se sastojale od dvije stepenice a između njih rupa koja je vodila prema podrumu. Xavier je stao na stepenicu koja je odmah počela se spuštati do prizemlja koje se sastojalo od nekoliko vrata te dva tajna prolaza ispod slika starih Phoenixovih. Xavier je ušao u sobu sa desne strane druga vrata. Unutra se nalazilo nekoliko naslonjača, stolić, kuhinja u kojoj se posuđe samo pralo i bio je tu i štednjak kojem se moralo zapaliti vatru ispod posude. Tu je bio i stol sa osam stolica jer je u obitelji Phoenix bilo živo četiri člana a ostale su za goste. Na stolu je očito bilo za doručak pečenih jaja.

„Što je za doručak... ah... mama, zar zbilja moraš uvijek isto praviti za doručak?“ - upita Xavier .

„Znaš da nismo baš pri novcu...“ - odgovori njegova majka. Zvala se Emeline. Imala je prekrasnu smeđu kosu koja joj je dolazilo do pola leđa, prekrasne smeđe oči te je uvijek nosila prekrasnu pelerinu sa grbom Hogwartsa. Predavala je Skrb o magičnim stvorenjima. Xavier je oduvijek volio magična stvorenja te je uvijek volio imati neko stvorenje.
Majka ga je naučila čaroliji Avis da stvori ptice iz štapića zbog čega je Xavier bio sretan.

„A znaš da u Gringottsu imamo dosta galeona, a još moramo kupiti knjige prije moje prve godine školovanja u Hogwartsu.“

„E pa baš taj novac čuvamo tebi za školovanje.“ - odbrusi mu mam što je značilo kraj rasprave.

Xavier je sjeo za stol te je počeo jesti doručak a uskoro mu se pridružio stariji brat koji je na petoj godini školovanja u Hogwartsu.

Xavier je pojeo doručak te ga je mama poslala po namirnice u trgovinu pomoću letipraha koji je bio visio na kaminu. Došao je do kamina te je prihvatio šaku letipraha. U ruci je nosi jednu korpu.

„Zakutna ulica!“ - vikne Xavier te nestane u vatri. Izašao je u Zakutnoj ulici u trgovini namirnica sav prljav od čađe. Počeo je gledati po trgovini tražeći određene namirnice. Vidio je unutra jednu prekrasnu djevojku koja je tražila isto namirnice ne tako dalje od njega. Pogledi su im se sreli. Osjetili su nešto oboje, neku iskru ljubavi ali ju nisu prepoznali.
Xavier joj je prišao i usput se sav zacrvenio. Ta djevojka je imala prekrasnu crnu kosu, prekrasne plave oči.

„Bok, ja sam Xavier, a tko si ti?“ - upitao je Xavier pomalo bojažljivo.

„Ja sam Cho.“ - odgovorila je ona. „Oprosti... ovaj... moram ići... negdje...“

„U redu. Nadam se da ćemo se vidjeti opet.“

„I ja.“ - veselo odgovori Cho.

„A ja se moram vratiti svome poslu.“ - Xavier je kupio sve potrebne namirnice te je se vratio do kamina i uzeo punu šaku letipraha.

„Kuća Phoenixovih!“ - vikne Xavier te nestane u vatri te se vrati kući.

Xavier je izašao iz boravka te je izašao iz kuće i pridružio se ostaloj čarobnjačkoj djeci iz okolice.

„Bok ljudi!“ - pozdravi ih Xavier.

„Jel' znaš čaroliju za stvaranje ptica?“ - javio se pjegavi dječak vatreno riđe boje. Zvao se Ronald Weasley no svi su ga zvali Ron. Imao je čudno lice.

„Znam! Avis! “ - vikne Xavier te je iz maminog štapića izašlo nekoliko ptica. Bile su to vjerojatno neke vrane.

„Pogledajte gore!“ - vikne jedan mladić, zvao se Lucius Malfoy. Svi su pogledali prema gore i vidjeli su nekoliko sova kako lete prema njima.

„To su vjerojatno pisma iz Hogwartsa!!!“ - vikne Ron. I bio je u pravu. Svi su dobili ista pisma na kojima je pisalo:

Gospodin Phoenix
Ulica ispred kuće
London
Velika Britanija

Xavier je okrenio i vidio pečat sa grbom Hogwartsa. Otvorio ju je. Unutra su bila dva pergamenta na kojima je pisalo:

ŠKOLA VJEŠTIČARENJA I ČAROBNJAŠTVA U HOGWARTSU

Ravnatelj Albus Dumbledore
(nositelj velereda časnog Merlina, prvog razreda s lentom, velečarobnjak, veliki vještac, veliki meštar, član Međunarodne udruge čarobnjaka)

Štovani gospodine Phoenix,
drago nam je što Vas možemo obavijestiti da ste primljeni u Školu vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu. U prilogu ćete naći popis svih potrebnih knjiga i opreme.
Školska godina počinje 1. rujna. Očekujemo Vašu sovu najkasnije 31. srpnja.

Srdačno Vas pozdravlja
Profesor Krum

„Ljudi, jeste li i vi dobili poštu od Hogwartsa???“ - pita Xavier.
„Da. Bolje da odemo predati poštu roditeljima. Bok! Vidimo se!“ - kaže Ron.
„Vidimo se!“ - kaže Xavier te se vrati u kuću sa smješkom na licu.


--------------------------------------------------------------------------------

kraj 1. poglavlja

primjedbe pišite u brbljanje ;)

EDIT: by ja promijenio sam... malo...

ZAKUTNA ULICA
- glava 2

Xavier je ušao u dnevni boravak u kojem je bila njegova majka koja je spremala posuđe.

„Mama! Dobio sam pismo iz Hogwartsa upravo.“

„Super. Idemo onda odmah u Zakutnu Ulicu.“ - odgovori mu mama te zaogrne crni plašt.

Oboje su primili šaku letipraha te su ga bacili u kamin i viknuli:

„Zakutna Ulica!“ - opet je Xavier vidio mnoge kamine koji su uključeni u letimrežu. Vidio je kraj puta te je skrenuo u taj kamin. Izašao je u istoj trgovini kao i zadnji put.

„Idemo prvo u Grinngots.“ - kaže Xavierova majka te kada su izašli iz trgovine skrenuli su desno i krenuli prema velikoj zgradi na uglu.
Kada su došli do Grinngotsa Xavier se divio njegovoj ljepoti, no kada su ušli Xavier je vidio kako goblini gledaju ljude mrkim pogledima. Došli su do nekog goblina sa lijeve strane koji je bio slobodan.

„Sef broj 56234. Ključ je ovdje.“ - kaže Xavierova majka goblinu koji je pozvao nekog malog goblina koji ih je odveo do nekih kolica koja su vodila do ostalih sefova. Dok su se vozili vidio je milijune tračnica i sefova kako se vrte u krug. Imao je Xavier osjećaj kako je na istome mjestu prošao više puta. Napokon su stigli do sefa broj 56234. Goblin je uzeo ključ te je otključao vrata koja su se otvorila te je vidio hrpu galeona, srpova i knutova. Bilo je tu i oko deset torbi. Xavierova majka, Eveline, je uzela jednu torbu te je napunila torbu da ju je jedva zatvorila. Opet su se počeli voziti u tim groznim kolicima te kada su se vratili u predvorje, Xavier se zelenio od muke. Mama mu je uz pomoć neke čarolije prekinila mučninu. Krenuli su prema Olivanderu.
Otvorili su vrata. Nisu nikoga vidjeli pa su pozvonili na zvonce na pultu. Odjednom se niotkuda stvorio gosp. Olivander.

„Dobar dan gosp. Olivander.“ - kaže Xavierova majka.
„Oh... kako mi je drago vidjeti vas Eveline. Niste se puno promijenili od zadnjeg dolaska.“ - kaže joj Olivander.
„E pa hvala. Došla sam zbog sina.“- odgovori mu.
„Pretpostavljam da se zoveš... Xavier?“ - pita ga Olivander.
„Da gospodine.“- odgovori mu Xavier.
„Da probamo... crna banovina, 23 centimetara, feniksov rep i isto jednorogova dlaka.“

Xavier je primio te kada ga je čvrsto uhvatio osjetio je neku čudnu toplinu.

„Super. Sviđa mi se kako vam pristaje.“ - rekao je Olivander.
„I meni se sviđa gosp.“ - odgovorio je Xavier.

Xavier i njegova majka su izašli te su krenuli prema nekoj trgovini za pelerine. Ušli su, te im je dotrčala neka žena, koja je uzela dužine te zapovijedila iglama da sašiju.

„Dođite kasnije po pelerinu.“ - rekla je - „Doviđenja!“

Xavier i njegova majka su izašli iz trgovine te su skrenuli kupiti knjige, nakon čega su se vratili do trgovine sa pelerinama, koju su uzeli te se vratili kupovanju koje je trajalo cijelo poslijepodne. Ušli su u kuću u kojoj su bili mnogi kamini, Xavier je pretpostavljao je da su ti kamini povezani sa letimrežom što je bio u pravu. Oboje su uzeli prstohvat letipraha te bacili u kamin: „Kuća Phoenixovih!“ oboje su viknuli te su nestali u zelenome plamenu.