Lilly je ušla u svoj stan.... Ovdje æe biti kad nije u Hogwartsu. Sama živi jer su joj roditelji mrtvi. Mora saznati što im se dogodilo. tu æe možda ponekad ugostiti svoje frendove i frendice iz škole. svi su dobrodošli..

george je prolazio pa jepomislio #hmm...mogao bi otići malo do nje#te je došao do njezinog stana i pozvonio :D

Lilly je iznenaðeno skoèila kad je èula zvono. Nije se nadala nekom gostu #Tko bi to mogao biti?#

George pošto nije znao jel su joj roditelji čarobnjaci il bezjaci spremio je svoj štapić

"Moja ja majka bila vještica, a otac.... on je.... on je bio isto èarobnjaèke krvi..."

"ludo"rekao je george"MOJ STARI JE PUKO kada je moja stara rekla da je vještica"

Lejla je prolazila pored neke zgrade i kad je ugledala broj ulice sjetila se da je Lilly rekla da tu zivi.Popela se uz stube i nasla pred vratima na kojima je pisalo Evans.#to je sigurno to#rekla je i pozvonila na vrata.

"A... nisam rekla da mi je otac bezjak.... i on je èarobnjaèke krvi, dapaèe, èistokrvan je... Sa mo što je on..." prekinuloi jju je zvono. #Èovjeèe, još jedan gost... Weeeee!#"samo malo, george!" Prišla je vratima i otvorila. "Ej, bok Lejla!"

"o cao lilly .jey pa i george je tu....mogu uci??....prolazila sam pa rekoh malo da svratim do tebe"rekla je Lejla.

"slobodno, slobodno... hoæete što popit, ljudi?"

"Ma ja neću "rekao je gledajući sliku njezinih roditelja

----------------------

"stvarno su ljepi tvoji roditelji"rekao je george

"hvala... na ovoj su slici još mladi..."

"vau"rekao je george gledajući sliku njezinih roditelja "stvarno se nisu promjenili oboje su svugdje ljepi"

"ah... da... A što su tvoji roditelji? Što rade?"

"neznam i nezanimame"rekao je ljutito

".... pa... nisau valjda tako loši..."

"ma ne mi smo se posvađali zbog neke cure"

"ja se sa svojima nisam imala vremena svaðati... Umrli su prije nego što sam ušla u pubertet..."

"ehh imaš sreće"rekao je bacajući pismo u vatru

"ne. nemam.... ni nikad nisam imala... dal ti ti silni urlojavi dolaze od staraca?"

"da"rekao je bacajući još 10 pisama

"i tegliš ih svugdi za sobom.... to je bila fakat dobra cura kad si se zbog nje posvaðao sa starcima..."

"ne oni su ju favorizirala...ali ja nikada"rekao je george bacajući posljednje pismo

"aha.... ok.... Daj, molim te, sjedni.... ne mogu više stajati..."

"dobro"rekao je te je sjeo na nekuu obližnju stolicu

Lejla je sjela na stolicu."ja imam srece ...starci su mi cistokrvni carobnjaci,razumiju me i rijeto kad se svaðamo...... i podrzavaju mog decka"dodala je."al ipak se znamo posvaðat tu i tamo...ko i svi ostali"rekla je.

Lily je napokon došla kući.... Sjela je na dobar stari naslonjač i počela čitati knjigu "Metloboj kroz stoljeća"...

*Kuc, kuc*

Tom je pokucao na vrata.

Marco je setao ulicom kad je sreo Toma da kuca,normalno pridruzio mu se-"Alo,ima li koga kod kuce?"upitao je....

"Čini se da ne, ajmo..."

Dark Lord znatiželjno ude u kucu u kojoj je njegov predak prije mnogo godina usmrtio dvoje ljudi.

Lily se iznenadila kad je neznanac ušao u kuću...... Prethodna kucanja nije mogla čuti jer je slušala čudnovate sestre na radiju....

****** mnogo svjetlosnih godina kasnije****

Tišina. Blažena tišina. Miris krvi u ustima.Topao grkljan. Duboki uzdasi. Tišina. Mrtva tišina.... Zmamagljeni prašnjavi prozori... Crni oronuli krov. Netko diše. U kutu majušne prostorijice sjedi djeviche srednje mlado... Ispod pelerine andziru joj se krvave ruke... više nije mogla izdržati... Dugim noktima mnogo je pita probola kožu... Rane su več napola zacijeljele.. Više nije bila ona prava... KAo... kao daj je kleta, opskednuta.. .JEdina naznaka nečeg čarabnjačkog u toj malenoj prostorijici bijaše štapić na već prašnjavom stolu... Točnije, dva dijela štapiče.. .Ili više njih... Nije mogla razazanati.. .Nije znala gdje se nalazi, ni koji je dan... mozgom joj je šetala neutaživa bol, samoća. najviše strah... već nekoliko dana leži u onom kutu, ne može spavati, nema jela ni pića... grlo joj je suho... Samo okus krvi od nadraženog nepca... to jo jnije predstavljalo nek iveliki problem jer više niej znala za hranu il ivodu, ni za čarolije... tiho je drhatala tamo u kutu zabuljena u istu jednu toču 75 cm ispred sebe...