Za ne-nastavne radnje.

Kabinet se nalazi na četvrtom katu blizu bolnice. Ne postoje vrata, nego kabinet čuva portret Daisy Dodderidge, osoba koja je stvorila Šuplji kotlić i zid između svijeta čarobnjaka i bezjaka.


- slika Daisy Dodderidge

U blizini se nalaze dva svijećnjaka koja također štite kabinet. Ukoliko kažeš krivu lozinku, oni ispale mlaz vatre na osobu, točnije na pod ispred te osobe.

Lozinka se mijenja svaki tjedan.

Prof. Samaell si je pripremao čaj od šumskog voća sa puno šećera u svome uredu i pregledavao neke pergamente na svome stolu.

Profesorica Amy Malfoy, pomlađa vještica tamnoljubičaste kose, nije znala kako se tog kišovitog dana našla pred kabinetom njezina kolege, profesora čarolija i napitaka i nadasve šarmantnog primjerka muškog roda, profesora Samaella Hiosa Phoenixa... Nakon što je provela nekoliko sekundi nećkajući se, stala je pred veliki portret iza kojeg se skrivao kabinet. Potiho ga je (portret) upitala:
-"Lubenice, zar ne?"
-"Da, gospodična. " odgovorila je lady D....

Portret se otvorio što je privuklo pažnju Samaellu.

"Oh, dobar dan, prof. Amy. Kako ste danas? Što vas dovodi u moj... *skromni* ured?"

-"Dobar dan, kolega... " mucala je Amy "OK sam, samo me malo muči ova kiša. Mrzim je. Obično nemam što raditi kad pada jer većinu svog vremena provodim vani, na suncu... Al, danas , opet kiša... Nemam pojma što radim ovdje.... Najbolje bi bilo da odem..." ispričavala se Amy

"Ma u redu je. Evo sjednite na čaj... Upravo je gotov." - kaže kada je posuda sa čajem doletjela do njih i svakome usipala u čašu čaja te su se od niotkud stvorile vrećice sa šećerom.

"Izvolite." - kaže kada on izvuče štapić, napravi neki komplicirani, ali kratki pokret štapićem kada je neko blještavo svjetlo stvorilu jednu lijepu, mekanu i mirišljavu fotelju.

"Sjednite slobodno" - kaže Samaell pokazujući na stolicu probližavaju ći se Amy da joj skine kaput i pomogne da sjedne. Pravi džentlemen.

"Oh, hvala... " rekla je Amy smješeći se. Sjela je u meki naslonjač i kušala čaj. "Imate krasne manire... I kuhate ukusan čaj. Od čega je?" upita.

"Šumsko voće. Moj najdraži. Majka me naučila mnoge stvari u kuhinji... Pričajmo malo o vama. Koliko imate godina, jeste li... udani, imate li djece, kako živite....." - počeo je ispitivati Samaell

"Volite postavljati pitanja.... OVako... Ne, nisam udana, ni nemam djece.... Iako je to čudno za moje godine... Napunit ću 31 slijedećeg prosinca... A vi? Doimate se relativno mlad.... Ako smijem primjetiti..."

"pa hvala vam... držim do sebe" - kaže Samaell posramljeno.

"33 godine, neoženjen, nemam djece." - kaže on sa blagim tonom zanimanja

"ooo... Kako je tako naočit muškarac još uvijek slobodan....? Imam li pravo? Jeste li?" upita ona sa tračkom nade u glasu...

On samo kimne glavom.

"Tražim... Recimo onu pravu... Recimo da imam... visoke standarde..." - reče sa nekim čudnim tonom....

"Vjerojatno zato nisam imao djevojku par godina... Nekako me ovaj posao previše zaokupljuje... Možda bih trebao pretražiti Hogwarts za koju dobru djevojku..." - reče on gledajući kroz prozor

"Znam taj, "problem"... I ja sam slična.... Prošlo je mnogo godina, čak i previše.... Metloboj mi je život... Uvijek sam ga stavljala ispred nekih mogućih veza i ljubavnih nadanja.... Tu, U Hogwartsu, sam pronašla svoj mir... Ne trošim toliko vremena na posao... Nisam potrebna 0-24, ali ta satnica koju imam, izmori me i više od svkodnevnih treninga koje sam imala kad sam igrala..." pričala je Amy igrajući se sa praznom šalicom u rukama.

Posuda sa čajem je odmah doletjela to Amy napunivši ju čajem do vrha. U isto vrijeme se stvore vrećice sa šećerom ponovno.

"Začarao sam tu posudu... Nekoć sam igrao metloboj vrlo žestoko... Bio sam na poziciji lovca... Mislim da bismo mogli odigrati jednu partiju... Što kažete? nas dvoje sami jedno protiv drugo. Bez zvrčke i igramo do 100. Može?"

"Da... Mogli bi.... Ali, ja sam orginalno igrala tragačicu... Imam i ponešto lovačkog u sebi.... moj tata.... on je bio lovac...I, pada kiša..." kaže Amy

"To se lako može srediti. Čarolije Impervius i Protego Totalum će pomoći. Samo trebam... Accio metla!" - kaže Samaell kada iz ormara izađe prašnjava starija metla. Vjerojatno Komet.

"Nisam dugo igrao pa nisam niti kupovao metle... Moram kupiti novu" - kaže on.

"Oribaj!" - vikne on uperivši štapić u metlu. Sekundu kasnije, metla je blistala. Izgledala je kao nova

"Spretni se sa štapićem.... Pa, da vidimo što možete s balunom..."
"Accio metla! " odmah je doletio postariji Nimbus....

Samaell je došao do porteta te kaže:

"Metloboj je smrtonosan."

"Istina, gosp. Phoenix." - te se prolaz otvori.

Samaell je ušao te je odmah otišao do štednjaka da napravi čaj, ali je odustao te je posegnuo za bocom plamenviskija. Popio je tri boce i pao na pod. Spavao je :D

Amy je došla do portreta Lady D.... "Metloboj je smrtonosan..."
"Uistinu, gospođice...." odgovarala je lady dok se portret micao...
"O, moj Bože...." rekla je AMy kad vidjela taj prizor... #3 boce.... Valjda nije pao u komu....# mislila je... #moram ga probuditi# Prišla mu je i lagano ga poljubila.... "I ti se meni sviđaš..." tiho je rekla te ga primila za ruku...

Samaell se odmah probudio te ju je poljubio natrag.
"Oćeš biti... hik.... moja cura.. hik?"

"Hehe... Naravno..." rekla je te ga ponovno poljubila... "Bio si umoran?"

"Ma ne... Samo umoran od te kravetine... Woops" - kaže jer se madam Pomfrey pojavila u kabinetu

"Gade jedan prljavi! PERVERZNJAK! PERVERZNI GADE!!! DA' BOG DA CRKO...." - ali je blijesak svjetlosti iz štapića odletio na madam Pomfrey brišući zadnjih dvadesetak minuta iz njenog pamčenja (od poljupca u bolničkom krilu)

"Baš je grozna... zar ne?" - šapne on Amy

"Da... Užas..." reče Amy smijući se...

Samaell ju brzo poljubio Amy te ju je privukao k sebi. madam pomfrey je već bila otišla, a lozinka za kabinet se promijenila. Samaell ju je nastavljao ljubiti slijedećih nekoliko minuta.

NAkon tih nekoliko minuta Amy je prozborila... "Tako mi je drago da smo se našli... Nisam mislila da ću u Hogwartsu naći nekoga.... Ali, jesam.... " Poljubili su se...

Nakon nekoliko minuta ljubljenja, on odgovori

"Aha" - i onda nastave

((Majko mila, sad jos i profesori stupaju u veze! Dovoljno je sto su i ucenici vec iz ovoga foruma napravili pravu sapunicu! :hiho: ))

"Imaš li još onog čaja? Rado bih popila još koju šalicu...." reče Amy nakon nekog vremena... (((Da izbrišem gornji post?)))

"Može..." - kaže Samaell te na brzinu napravi novi čaj od šumskog voća.

**Par minuta kasnije**

Otvor od portreta se otvori te unutra uđe Tim Prewett sa dvije knjige u ruci.

"Dobar dan profesore. Profesorice" - kaže Tim te se malo nakloni svakome.

"Donio sam Vam knjige koje ste tražili." - kaže te mu da te dvije knjige o kuhanju

"Hvala gosp. Prewett. možete ići. I... nemojte nikome reći lozinku kabineta." - kaže Samaell te Tim ode pozdravljajući: "Doviđenja"

**Minutu kasnije**

"Evo gotov je čaj." - kaže Samaell dolazeći sa posudom sa čajem pokraj sebe.

"Hvala..." uzela je toplu šalicu u ruke te sjela na naslonjač... "Kako zna za promijene lozinaka? Često ih mijenjaš..."

"U rodu sam s njim pa sam mu javio. Trebao mi je donijeti ove.... dvije knjige..." - kaže te pokaže dvije knjige o kuhanju

"Obožavaš kuhati? Jesu li to bezjačke ili čarobnjačke?" pitala je,...

"Oboje... Bezjaci stvarno imaju dobru kuhinju... Na glasu im je talijanska hrana... Pizza je jako omiljena u svijetu... pogotovo među teenagerima..." - kaže Samaell te onda uperi štapić prema nebu i promrmlja:

"Accio pizza!"

**10 minuta kasnije**

Doletjela je poveća bijela, ali tanka kutija sa pizzom unutra. Kada je Samaell otvorio kutiju, pizza je imala: šunku, sir, gljive, kobasice, slanine i malo luka sa ketchupom na vrhu.

"Super je. moraš probati!" - kaže on i uzme jedan komad te slasno počne jesti pizzu.

"Čudno je kako su bezjaci opsjednuti krugovima... Što je ovo crveno?" pričala je dok je uzimala komad pizze...
"Hmmm.... Dobro miriši.... I ukusna je..." kaže nakon prvog griza...

"Ili kobasica ili ketchup... Ketchup ti je napravljen od rajčice... Ono crveno okruglo..." - reče Samaell te ju brzo poljubi pa nastavi jesti sa smješkom na licu

"Rajčice.... Moja majka ih je obožavala..." nastavi Amy... "Bila je bezjakinja.... Samo to znam o njoj.... Umrla je još kad sam bila dijete...."

"Žao mi je..." - kaže Samaell te ju je čvrsto zagrli

Amy se osjećala tako sigurnom u njegovom naručju. Taj joj je osjećaj bio odavna izbrisan iz sjećanja. Tko bi rekao.... "Hvala što se toliko brineš za mene..." reče tiho...

"U redu je..." - reče te je brzo poljubi...

"Ajmo otići malo do fontane... Ili još bolje, ajmo do jezera se kupati." - kaže on

"Ok... Jezero je sad sigurno hladno... Kišilo je.... baš bi mi godila hladna voda....""