kabinet s pravim metlobojskim štihom... štiti ga metlobojska tapiserija

Samaell i Amy uđu u njen kabinet. "Ovo je moje carstvo..." reče ona njemu te ga poljubi.

Nakon duuuugog ljubljenja, on pogleda po kabinetu i kaže:

"Iznimno lijepo... Lijep sklad boja... Slike su se jako dobro uklopile... Jako lijepo.... Ali ništa nije lijepše od tebe..." - kaže on te ju Stravstveno (lol) poljubi

"Previše mi laskaš... Puno muškaraca ne bi moglo odoljeti većini onoga što držim po vitrinama.... " kaže ona

"Ja nisam kao... većina muškaraca. Ja više cijenim ono iznutra nego ono što osoba posjeduje. Briga me jesi li siromašna ili bogata. Važno je da si dobra osoba, što i jesi...." - kaže Samaell te ju brzo poljubi

"Pa, i to mi se i svidjelo kod tebe... Nisi kao drugi... poseban si... U najboljem smislu te riječi" kaže ona smiješeći se te ga poljubi.

"Ajde... imam posla... Vidimo se na gozbi.." - kaže samaell, poljubi je te izađe

"Ok..." reče Amy dok je on već zatvarao vrata za sobom... Sjela je na naslonjač te je izula cipele. Udobno se raskomotila u svojoj fotelji gdje je sjedila sve dok na koncu nije zaspala....

*** Nakon podosta vremena ***

Triton je došao pred tapiseriju i počeškao se iza uha

~ovaj ma što sada?? Pa zar nije rekla da samo...~ no iza tapiserije su se odmah prikazala vrata pa je Triton prišao i pokucao... oškrinio je vrata i provukao glavu

"Profesorice Malfoy.... donjeo sam zadaću i došao sam pitati za....vježbu"

"Ah, dobar dan, gospodine Pucey! Samo izvolite! Uđite!" reče profesorica Malfoy malčice nespremna jer je baš sad pripremala čaj... ."Jeste li za čaj od mente? Znam, bezjački specijalitet, ali i oni znaju dosta dobro spremati čajeve..."

Triton se nasmješio te ušao u kabinet. stavio je zadaću na radni stol te se ogleda...

"Wau..." ogledavao je metlobojske slike te naposljetku sjeo i kimnuo glavom

"Hm... pa da hvala. Može čaj... da nas ugrije prije vježbe"

"DA.. .Mogli bismo otiči na stadion... Ako naravno iamte metlu ovdje u Hogwartsu, ,Ako nemate, posudit ču vam jednu od svojih.. .Naravno, ne one škoslke, prespore...Izvolite čaj! Hm... da vidimo... posudit ču vam par kjiga za početak... Hm... davidimo..:" kaže profesorica, sravljajuči pred posjednutog Tritona lja te koračajući prema ogromnoj polici s knjigama..

Triton ju je pratio pogledom izvijajući se da vidi koje će to knjige dobiti ...

"Pa ne ... nažalost više ne posjedujem Nimbus" žalosno srkne čaj sjetivši se kako je morao založiti metlu za liječenje svoje sove... slegne ramenima te uzdahne

"OK... Onda ću vam posuditi svoju Vatrenu munju,,, Bit će dobra za početak... Mislim da će ove knjige poslužiti svrsi" kazala je nasumično uzmiajuči kjige s police.... Desetak knjiga sada je stajalo pred Tritonom

Triton je gledao u poveću hrpu knjiga "Za početak?" i dalje je gledao u knjige...

"Oh da... ovaj sve te?" Triton odmahne rukom te se nasmije
"O pa... jako dobro" počeo je čitati naslove "...definitivno jako dobro. Vratit ću ih....ćim ih detaljno proučim" te skine torbu s ramena i počne stavljati knjige u nju

"Bez brige, ova polica nije jedina u mom kabinetu... a tek u knjižnici koliko iam knjiga... samo ih treba pronaći... nego, hoćemo li mi krenuti na stadijon ili ovaj put ostati ovdje?"

Triton je zbunjeno gledao u policu ... ~sve to...ajme~ naglo se trgne te pogleda profesoricu

"Ovaj... pa ako se mene pita ja bih na stadion. Koliko često čovjek dobije priliku da leti na Vatrenoj Munji"

"OK... Ajmo...Samo da pokkupim munje... Accio vatrene munje! " dolepršale su dvije savršeno ulaštene metle koje je profeasorica zadržala desetak centimetara od svojih ruku...

"Oh..." Triton je gledao u metle i smješkao se

"Stvarno su van svake klase, zar ne?" Te se uputio za profesoricom na igralište