Dobrodosli u palaèu Malfoyevih! Ovdje Narcissa zivi sa svojim ocem Scorpiusom i majkom Rosalind, a sluzi im desetak kucnih vilenjaka. Rijetko tko je dobrodosao, zato pripazite! Osim, dakako, ako ne zelite dobiti jezikovu juhu...

Sebe smatram i više nego dobrodošlim, Narcissa. Moram pohvaliti povijest tvoje kuce, ali bojim se da ce moja palaca mnogima ipak biti zanimljivija. Posjeti i ti mene, cistokrvni su uvijek dobro dosli.

predivna palača, moram pohvaliti. ja za sada živim u kući i nastavit ću tako. nisam fan nekih fancy dijelova za živjeti, ali ovo je stvarno prekrasno.

***ZIMSKI PRAZNICI***

Perivoj u podnozju palaceve Malfoyevih odavao je zimski ugodaj. Bio je posut debelim snijegom koji je bio gotovo i netaknut. Jedine stope su se pruzale od zeljeznih vrata ograde pa sve do direktnog ulaza u unutrasnjost gradevine. Gradevina je bila bijele boje i golemih razmjera te je podsjecala na kaokakvu carobnjacku skolu. Momentalno su se Narcissa i Triton kretali prema palaci, a kada su stigli do vrata Narcissa je zakucala.

"Hm...inace uvijek posalju kucne vilenjake po prtljagu, ali su im se ocito smilovali zbog zime...hm, sve me vise iznanaduju...", rece te zakuca jace.

Vrata su se tada otvorila, a na njima je stajao stari kucni viljenjak dugacke brade i malih ociju, sto je veoma cudno za njihovu vrstu.

"Gospodica Narcissa...", promrmljao je i naklonio se te dignuo pogled i uperio pogled u Tritona, "...a ovo mora da je...hmm...te crte lica...stas...mora da ce nam ova cestita kuca ugostiti pravog potomka Puceyevih..."

Narcissa ga je prekinula usred rijeci, "U pravu si...", te mu tutnula kovceg u ruke, "Ponesi ovo gore u moju spavacu sobu i pospremi stvari kamo spadaju...tada nekoga drugoga zaduzi neka raspakira prtljagu naseg gosta..."

Vilenjak se duboko naklonio te ponovno promrmljao, "Svakako...Waldo ce uciniti sve sto plemenita gospodica Narcissa od njega trazi...", nakon tih rijeci napustio je prag, a Narcissa se okrenula prema Tritonu, "I? Sto kazes?", upitala ga je s osmjehom od uha do uha.

Triton se osmjehne... te prouči okolicu

"Sve u svemu... jako divno." kimne glavom "Plemenita gospodarica Narcissa... sviđa mi se" izvije kut usne u osmijeh i dalje proučavajući detalje

"Bilo bi krajnje zabrinjavajuce da ti se ne svida...", rece Narcissa predavsi Tritonov kovceg kucnom vilenjaku koji je dosao po njega.

"Prtljagu smijesti u sobu nasuprot moje...jel jasno?", namrgodeno rece vilenjaku, na sto se ovaj nakloni i potvrdno odgovori.

"Eto...sada kada je to rijeseno mozemo otici potraziti moje roditelje..."

Narcissa ude u kucu zajedno s Tritonom pritom nervozno gledajuci okolo ne bi li spazila ikoga od svoje obitelji, a onda zapita Tritona, "Jesi li nervozan?"

Triton se iskesi "Ja? Nervozan? Zar ostavljam takav dojam... ma daj molim te... Kada sam ja bio nervozan" nasmije se

Ogledavao je prostoriju... što je više promatrao okolinu i Narcissinu kuću to je više shvaćao da ga sekunde djele od upoznavanja s njezinim roditeljima... Njezinog oca je već vidjeo...ali... oni očekuju CURU... a Triton je sve samo ne cura ((100% sam siguran))

Napokon se okrene Narcissi i tiše nastavi "Dobro možda pinkicu"

"I trebas biti...", rece i ohrabrujuce ga potapsa po ledima, "Znas...samo budi prirodan i..."

"NARCISSA!"

Atmosferu odjednom propara visoki glas s natruhom uzbudenja u sebi.

To je bila Narcissina majka Rosalind Malfoy.

"Majko...", rece Narcissa, a ova ju zagrli, "...khm..."

"Strasno si mi nedostajala...ali to valjda znas...", rece s gotovo umjetnim osmjehom, "Jesu li se dobro odnosili prema tebi u toj skoli? Hm, malcice si mi porasla...biti ce da jesu...hm, znaci da je i hrana bila dobra...a prijatelji...jesi li se sprijeteljila s ponekim uzornim Slytherinima kakve ti je otac preporucio...znas, tvoja generacija je puna takvih...nadam se da si to dobro iskoristila...", euforicno nastavi Rosalind stiscuci Narcissin obraz, "...dakle...ponovno smo zajedno...", uzdahne, "...krasno....a tko je ovo?"

Odjednom joj zabrinuti pogled koji se mjesao sa zbunjenoscu padne na Tritona.

Triton se uspravio te promotrio Narcissinu majku. Sjetio se portreta iz Sobe Potreba... mrzio je tu sobu, ali definitivno bi mu bilo draže da je sada tamo a ne ovdje... ma i jezero je dolazilo u obzir...

Bilo je očito da je Narcissina majka očekivala neku curu, naravno Slytherinku... no pred njom je stajao Triton... Defintivno ne cura... ali imao je jedan pogodak od dva... bio je Slytherin...

"Pucey... Triton Pucey.... Drago mi je gospođo Malfoy" Trion se blago nasmijao

~jao Narcissa vadi me!~

"Pucey?", iznenadeno ce Narcissina majka, "Da ti mozda nisi sin od Puceya koji je veoma poznat u nasoj obitelji?", rece te mu pruzi ruku.

~Hm, ovo cak ide bolje no sto sam ocekivala...~, pomisli Narcissa te krajnje ozbiljno nastavi gledati upoznavanje svoje majke i Tritona.

Triton se rukovao s blagim osmjehom na licu

"Da... baš od tog Puceya. Koji je završio u Azkabanu zbog ljudi koji se boje proširiti svoje horizonte vidika i gledaju uvijek u jednu točku. No to je sve uredu. Jer se u takvim sitacijama pokaže tko ti je pravi prijatelj" te se ogleda

"Imate predivnu kuću gospođo Malfoy... drago mi je što me Narcissa pozvala. Nadam se da to nije problem"

Na licu Rosalind Malfoy se vidjelo kako ju je lako pridobiti laskanjem, bilo ono iskreno ili ne, ali Triton je svakako uspjevao.

"Veoma ljubazno od tebe...tvoji roditelji su oduvijek bili dobrodosli u nasoj kuci...a voljela bi da se i ti tako osjecas...", smireno receTritonu te se naglo okrene prema Narcissi, "Jesi li naredila vilenjacima da raspreme prtljagu?"

"Jesam, majko...", odgovori joj pognute glave.

"U redu...a sada...", srdacno se nasmije Narcissina majka, "...idem Scorpiusu pokazati koga si nam dovela...", rece te pozove Tritona sa sobom u primacu sobu.

~Hm...dakle...~, Narcissa se iznenadi te uzurbanim korakom krene za njima.

Dok su tako hodali do primače sobe Triton je kraićkom oka gledao kuću... i pamntio put ukoliko mu dođe da pobjegne. Kada su se zaustavili pred vratima pogledao je Narcissu...

Vrata su se otvorila... a Trionu se nekoko nije dalo ulaziti u tu prostoriju... Ušao je za Narcissinom majkom i pogledao Narcissina oca...

Uz Narcissina oca u prostoriji su jos bila tri covjeka. Muskarac, zena i sin jednake dobi kao sto su bili Triton i Narcissa. Imao je crnu kosu i tamno smede oci koje su se savrseno isticale na njegovom lijepom duguljastom licu koje je odavalo krajnje zadovoljstvo.

Tada je progovorio Scorpius Malfoy, "Rosalind...Narcissa...hmm...", namrgodi se, "...i gospodin Pucey..."

Glas mu je iznenada poprimio drugaciji ton, a onda se obratio Tritonu, "Trebao sam pretpostaviti da si ti ta misteriozna gosca koju nam je Narcissa spomenula..."

"Ah da... rekao sam Narcissi da bi bilo dobro da barem natukne da nisam gošća." Triton je ostao hladan i uspravljen

Pogledao je Narcissina oca... Pogledao ga je izravno u oči te ga tako gledao neko vrijeme

~baš me zanima zna li on za spletke Amycusa i događaje u Hogwarts~ blago se nasmije te odvrati pogled prema mladiću... izvio je kut usne u osmijeh sjetivši se bauka.... ~zanimljivo? Gdje je sada suknjica?~

Scorpius mu je pruzio ruku i rekao, "Dakako...mogu pripomenuti da me ovo nadasve ugodno iznenadilo...", njegove rijeci se nisu nimalo slagale s tonom njegova glasa.

"Mislim da trebate jos nekoga upoznati...", odjednom se javila Rosalind Malfoy, "Imamo jos gostiju...", rece uzbudeno, "Tobbias...Hellen...James...dodite, molim vas..."

Tri prilike su se tromo dogegale i rukovale se sa svima.

"James Frederick Mulciber...", rece djecak te pruzi Narcissi ruku pritom se osmjehnuvsi tako da su njegovi blistavi zubi izasli na vidjelo.

~Ma nemoj mi reci...~, Narcissa pomisli iznenadeno, proucavajuci ga, "Narcissa...Narcissa Malfoy...", nervozno se nasmijesi, "...kao sto vec znas..."

"Naravno...", James rece ponosno te se krene rukovati s Tritonom, "Pucey...", rece uz cudan sjaj u ocima i lagani podsmijeh.

Triton ga je ošinio pogledom. Stisnuo je ruku te ga ponovno zamislio u suknjici "Mulciber" kimnuo je glavom Jamesu te povukao ruku...

~ah... gadna konkurencija~ stisnuo je zube te ga promatrao.
~nije dobro... nimalo...~

~Ajme...kakva napetost...~, Narcissa je promatrala pokrete Tritona i Mulcibera.

"Ti si Narcissin prijatelj?", James upita Tritona, ali mu Narcissa upadne u rijec, "Da...on mi je najbolji prijatelj...mislim da zasluzuje tu cast da bude ugoscen u nasoj kuci...", proguta slinu te nastavi, "...jednako kao i ti..."

"Savrseno sam upoznat sa svim tim cinjenicama od kojih se sastoji odnos najboljih prijatelja...", Mulciber rece kroz smijeh te namigne Narcissi.

Narcissini roditelji i Mulciberovi su pričali nešto sastrane jedva čujn.... Scorpius je bacio oštar pogled na Tritona koji je bjesnio iznutra... Triton je samo prekrižio ruke i uzvratio pogled...

~da... krasno...predivno... najbolje bi bilo da ga odmah izazovem na dvoboj i stvar rješena~ Triton izvije kut usne i krene progovorit no tada je Scorpius stao pred njega... Triton je ustuknuo te pogledao Narcissina oca u oči... ovaj ga je samo ljutito uzeo za lijevu podlakticu i kimnuo prema vratima kroz koja su došli

~znao... i on zna...a Narcissa ne zna... možda je i bolje tako~ Triton je primjetio kraićkom oka da su iz prostorije izašli i Rosalind Malfoy i Mulciberovi...

~krasno...ostat će sama s tom konjinom~ Triton je ljutito povukao svoju ruku... kimnuo Narcissi i krenuo za Scorpiusom van... ... ... ... ... ...

"Hmmm...", James promrmlja zamisljeno pogledom ispracajuci Tritona.

"Ovaj...", zapocne Narcissa, "...drago mi je sto sam te upoznala...", nervozno pocne vrtjeti prstima.

"Smiri se...", osmjehne joj se Mulciber i dohvati prste, "...moras se priviknuti na moje prisutstvo...biti ce ti potrebno...za narednih pedesetak godina..."

~Pedesetak godina...~, Narcissi je to zvucalo kao vjecnost, "Hm...sve se da srediti...", rece i izvadi svoju ruku iz njegove, ~Ma gdje je ovaj magarac odveo Tritona...grrr...~

"Upravo tako...a ja cu se pobrinuti da sve sredim u svoju korist...", podsmjehne se, "Cijela ova situacija mi nadasve lezi...narocito radi Puceyeve prisutnosti..."

"Ma o cem ti...", namrgodi se te rece zbunjeno, "...Triton nema nista s ovime...to neka ti bude jasno..."

"I vise je nego jasno...", rece te joj ponovno dohvati ruku, "...ovdje ce uskoro stajati prsten s grbom Mulciberovih...", obsceno ju pogleda od cega se Narcissa u potpunosti najezi.

~Ma sto je meni ovo trebalo...hmm, zloban je koliko i lijep...~

Nakon nekog vremena vrata su se ponovno otvorila. Scorpius je predao Tritonu pergament koji je ovaj spremio u pelerinu... Triton je bio sav blijed te je bacio pogled prema Narcissi... stisnuo je zube te prošao pokraj Jamesa te sjeo zagledan u njih dvoje...

~uopće si ne pašu...~ Triton ljutito frkne

"Pa kako vam ide?" Triton se iskesi "hoćemo li uskoro prijeći na stvar?"

~Nemoj jos sad i ti...~, Narcissa molecivo pogleda Tritona i uzdahne.

Scorpius je napustio prostoriju, a James je progovorio, "O cem ti, Pucey, pricas?"

"Ma znaš ono ... prsten tu .... govorancija tamo.... znaš već kako to ide izgledaš kao dećko koji ima bar malo pameti u glavi" Triton se hladno osmjehne... Kada je bio siguran da Narcissin otac nije u blizini priđe mladiću

"Ti znaš kako stvari stoje... znam iz stiska... ja znam kako stvari stoje. Kako će mo to riješiti?"

Mulciber je sjevnuo ocima, "Pucey...i dalje nemam pojma o cem govoris...da nisi malo polupao loncice ili pak skrenuo s puta?", svoje rijeci je zatomio smijehom.

~Krasno, nadasve krasno...~, Narcissa se osjecala kao da je izmedu dvije vatre, "Morate li se uvijek dokazivati?"

Triton je ignorirao Jamesa te se okrenuo Narcissi. Ozbiljno ju je promotrio

"Narvno da nemoramo..." slegne ramenima "... nemoram ja ništa, ako kažeš da je OK nema problema... Ja sam samo promatrač i gledam koliko je dečko ... pametan. I moram ti reći... baš ga ide" nasmije se te se vrati na svoje mjesto

"Ok... ne mješam se više"

~možda joj je stvarno dobar ... ali dečko stvarno... ma dobro kako hoće~ prekriži ruke te počne odmjerati pogledom Jamesa

Mulciber rukom obujmi Narcissu oko ramena, "Znam da zelis sve najbolje za svoju najbolju prijateljicu, ali mislim da cu joj ja moci to bolje probaviti...u svakom slucaju...", ponovo se podsmjehne i rece Narcissi, "Iskreno se nadam da tvoj prijatelj nece biti ljut ukoliko ti po noci dodem praviti drustvo..."

Narcissa je sva problijedila i ustuknula na te rijeci, "Aha...mozes mi praviti drustvo...citanjem price za laku noc...", ironicno rece i pogleda Tritona.

"Opa, imamo dobar smisao za humor...hm, svida mi se to...", rece nasmijano provokantnim glasom.

Triton ju je pogledao... bjesno je stisnuo zube te grčevito stisnuo šake....

~ovo se nije trebalo dogoditi... nisam trebao doći... što sam ja mislio da će...da...ah~ duboko izdahne te se nasloni

"Narvno da želim sve najbolje svojoj...prijateljici" odmaknuo je pogled od njih dvoje.... ignorirajući provokacije

~možda... možda je i bolje ovako. Istina je... što joj ja mogu pružiti? Ja sam samo pijun kojeg koriste za stjecanje moći...vjerojatno će me i izbaciti...~ blago se nasmije i kimne glavom

"Sve u svemu... moglo je biti i gore"

"Uvijek moze gore...", rece Mulciber, "...nauci se na to...a ukoliko zelis sve najbolje svojoj prijateljici prepusti stvar u moje ruke...tebe ocito nije obdarila ta sreca da postanes njen zenidbeni drug pa mi se cini da je to izvor tvog loseg raspolozenja...", digne nos i frkne.

"Ma dosta...", rece Narcissa i makne Mulciberovu ruka sa svog ramena te mu bijesno rece, "Ukoliko od mene ocekujes da se priviknem na tebe imaj barem postovanja prema mojim prijateljima...", sjevne ocima i odmahne rukama, "Mislim da je najbolje da svi podemo na spavanje kako bi se ova silna napetost rasprsila u zraku...dakle, James...", rece i poljubi ga u obraz, "Znas gdje ti je soba...laku noc...Triton zamnom..."

Narcissa ubrzano da petama vjetra prema izlazu.

Triton se bjesno ustane te prođe pokraj Jamesa očešavši ga ramenom... nije ga ni pogledao... ipak ove zadnje riječi su bile istinite

Bezvoljno je hodao za Narcissom penjući se na kat "Gdje je moja soba?" automatski je rekao ne očekujući odgovor ... ništa

Zaustavili su se pred sobom... Triton ju nije ni pogledao... zagledo se u vrata te krenuo otvoriti... "Reci mi ... si zadovoljna s tim?" kimne glavom prema dolje

"Ma kakvo je to pitanje...", Narcissa rece zbunjeno, "Istina da je moglo i gore...mislim, lijepo upakiran otpad ne pali kod mene...", nasmije se, "Pitam se od kog sam cula tu frazu...hmm...", pride blize Tritonu, "Jesi li siguran da zelis spavati sam u sobi?"

"Narcissa ja ne želim biti tu ... Ovo mi je... pa previše"

Triton otvori vrata te uđe u prostoriju... bio je zadivljen prizorom

"Ima on pravo... ja ti nikada ovo nebih mogao priuštiti"

Narcissa ude za njim, "Ma o cem ti pricas...", uhvati ga odotraga za ruku, "Ovo su samo materijalne vrijednosti...ti imas one druge...koje su presudne za sve...", zagrli ga s leda, "...i zato si meni tako poseban..."

Triton je duboko udahnio te se okrenio prema Narcissi

"ah..." stavi svoje dlanove na njezino savršeno lice i zagleda joj se u oči... blago se nasmije te ju poljubi

"Pucam od ljubomore...opet da znam" preokrene očima

Narcissa se nasmije, "Hm, onda znam da ti nesto znacim...", rece te ovaj put ona njega poljubi milijuci ga po ledima, ~Ah, konacno ovakav osjecaj nakon dugo vremena...~

Triton se prepustio poljupcima... privio ju je čvršće uz sebe te ju jednom rukom obavio oko struka a drugu je isprepleo u njezinoj kosi...

Napokon... "Prava sam moralna podrška zar ne?" nasmije joj se te ju nastavi ljubiti

"U potpunosti...", Narcissa rece prilikom uzimanja daha, "Nego, nisi mi odgovorio na pitanje...jesi li siguran da zelis sam spavati u sobi?", nasmije se jos provokativnije od Mulcibera.

"Aha sada je vrijeme za kamen u staklo i razbijanje iluzija... blago meni sve ću danas proživjeti" nasmije se te joj počne ljubiti vrat

"Ako mogu birati društvo...ti bi bila moj izbor" i dalje ju je ljubio

"Onda nemam nista protiv da budem...", rece i kroz smijeh sasavo nadoda, "Moja je lijeva strana kreveta...", naglo se istrgne iz Tritonovog zagrljaja i baci na krevet, "Joooj...bas mi je drago sto si ovdje..."

Triton izvije jednu obrvu te promotri Narcissu...

"Znači nema razbijanja iluzija?" Trion se iskesi "Jako dobro... Napokon dobre vijesti danas..." nasmije se te legne pokraj nje milujući joj lice

"Predivna si... a o lijevoj strani kreveta ću pregovarati..." te ju poljubi "...pregovori počeli" te ju ponovno poljubi

"Cini mi se da ce pregovori trajati gotovo cijelu noc...", rece i prepusti se poljupcima, "Mislim da nikad nisam bila sretnija...imam cak i rezervu ukolko ti ne posluzis svrsi...", glasno se nasmije, a onda zatomi glasnocu, "Hm, moramo biti tiho...ukoliko nas netko zatekne mislim da ipak ne cemo moci prodati pricu da smo najbolji prijatelji...cak niti oni ne leze zajedno u krevetu..."